Praizvedba predstave Črna mati zemla nastale po romanu Kristiana Novaka, u dramatizaciji Tomislava Zajeca i režiji Dore Ruždjak Podolski bit će u subotu, 1. travnja u 20 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih
Roman Črna mati zemla Kristijana Novaka, dobitnika
Tportalove književne nagrade za najbolji hrvatski roman 2014.
godine, gotovo od trenutka objavljivanja privlači veliku
pozornost i istodobno postavlja brojna pitanja. Pisan u obliku
ispovjedne proze mladog urbanog protagonista, roman slijedi
otvorenu, impulzivnu i začudno sirovu strukturu priče, sa zaista
rijetko zabilježenim autentičnim osjećajem za neizbježno. Naime,
priča je to koju glavni junak Matija Dolenčec, pisac u krizi
spisateljskog, ali i osobnog identiteta, jednostavno mora
ispripovijedati. U trenutku u kojem ga zatječemo, kao urbana
zagrebačkog dečka koji se nalazi usred “spisateljske blokade”
koju pokušava riješiti izlascima i nevažnim vezama, nismo ni
svjesni da se ispod naizgled jednostavne površine nalazi čitav
svijet nikad izrečenih traumatičnih događaja, koji će na svjetlo
izvući ruralno prizorište neimenovana međimurskog sela iz potpuno
drugog vremena. Novakova je spisateljska umješnost upravo u
vještu fingiranju stvarnosti, u kojem se individualna trauma
isprepleće, prožima i zapravo izrasta iz kolektivne traume
junakova međimurskog zavičaja, u koji je smještena većina radnje.
Pa dok s jedne strane ostajemo zakinuti za stvarnosnost
lokacije, svi drugi pripovjedni elementi koje u svom narativu
Novak upotrebljava itekako su bolno poznati.
Vrijeme početka devedesetih godina prošlog stoljeća, dakle
vrijeme naše imanentne povijesti, svakako je bremenito
društveno-političkim silnicama čije posljedice još i danas
nedvosmisleno živimo. Povratkom Matije Dolenčeca u prostor
vlastita traumatična djetinjstva susrećemo se s motivima koji
svojom silovitošću istodobno na metaforičnoj razini opisuju
vrijeme kolektivne traume društva u tranziciji, ali i
individualnu borbu za preživljavanjem.
Raspon tih motiva istodobno je zastrašujući i razoran – od
tematiziranja zlouporabe moći na svim društvenim razinama, osobne
i društvene korumpiranosti, kolektivnih samoubojstava,
pedofilije, preko vršnjačkog nasilja, pa sve do alkoholizma i
njegovih posljedica, da spomenemo samo neke. Međutim, a tu se
Novak pokazuje osobito umješnim, narativ smješten u tako
uznemirujućem staništu rezultirao je izrazito maštovitom i prije
svega potresnom prozom, koja sasvim sigurno ne štedi svog
čitatelja, ali ga nikad ni ne ostavlja samog.
U predstavi glume Adrian Pezdirc, Dado Ćosić, Doris Šarić
Kukuljica, Urša Raukar, Pjer Meničanin, Milica Manojlović,
Nataša Dorčić, Mia Biondić, Dora Polić Vitez, Suzana
Nikolić, Barbara Prpić, Nadežda Perišić Radović, Damir Šaban,
Danijel Ljuboja, Zoran Čubrilo, Jasmin Telalović, Mateo Videk,
Stanko Kovačić, Nikola Ljutić i Leon Bujanović.
Scenograf je Stefano Katunar, kostimografkinja Doris Kristić,
suradnica za scenski pokret Petra Hrašćanec, skladatelj Stanko
Kovačić.
