ZagrebDox se tijekom cijele godine trudi nabaviti najbolje od aktualne svjetske dokumentarne produkcije
“Znao sam da će trinaest ZagrebDoxu biti sretan broj, nismo
festival koji natjerava brojke, ali bi konačan broj gledatelja
mogao biti impresivan, rekao je direktor festivala Nenad Puhovski
za Hinu u povodu završetka trinaestog izdanja tog međunarodnog
festivala dokumentarnog filma.
Puhovski smatra da je jedan od razloga ovogodišnjeg uspjeha što
se festival održao u novouređenom prostoru Kaptol Boutique Cinema
koji je, napominje, bolje distribuirao publiku tijekom dana pa su
projekcije bile pune već od popodnevnih sati.
“Do kraja dana dana 80 do stotinjak gledatelja punilo je dvorane,
što ide prema konačnoj brojci koja će, vjerujem, biti vrlo
impresivna”, dodao je.
Filmova je bilo manje nego prošlih godina, oko 120, no na toliko
se žele zadržati i ubuduće. “Važniji su kvaliteta i gledatelji,
pazimo što radimo i imamo strategiju koja se pokazuje
dobrom,a to je prije svega kvalitetan i interesantan
dokumentarni film koji se, u devedeset posto slučajeva, drugdje
ne može vidjeti, čak niti na specijaliziranim televizijskim
kanalima”, rekao je.
Ne damo se impresionirati crvenim tepisima – važna je
diskusija
Puhovski kaže kako je i dalje najvažniji dio festivala diskusija
u kojoj se nakon projekcija gledatelji zadržavaju. “Ne damo
se impresionirati crvenim tepisima, starletama i stranicama
u glossy magazinima, važan nam je radni dio gdje se
razgovara o filmovima i razvijaju nove ideje”, istaknuo je.
Osim u užem krugu profesionalaca i zagriženih ljubitelja
dokumentaraca, većinu posjetitelja na odabir filma potakne
njegova tema.
“Na festivalima igranog filma rijetko ćete čuti da se po izlasku
iz kina govori o temi, to nije u njegovoj prirodi, no ovdje
je riječ upravo o tome, otvaramo prozor u svijet koji ljude
zanima”, ustvrdio je.
Stoga se, kaže Puhovski, ZagrebDox tijekom cijele godine trudi
nabaviti najbolje od aktualne svjetske dokumentarne produkcije.
“Pratimo sve što se događa, u bazi podataka imamo više od 200
svjetskih dokumentarnih festivala, čitamo blogove ljudi koje
cijenimo i pokušavamo u Zagrebu prikazati najbolje”, dodao je.
Osobito mu je važan međuodnos hrvatskog filma i festivala koji se
postupno razvijao. “Na početku smo bili dočekani s malim zazorom,
govorili su da nam ne treba takav festival, da već imamo Dane
hrvatskog filma, no tijekom godina gradili smo odnos na nekoliko
razina, od podupiranja projekata i pitching foruma do razgovora s
publikom”, napomenuo je.
“Hrvatski filmovi uvijek su puni i postaju jaki, a bitno je i da
se autori susreću s nizom estetika, postupaka i tema koje nisu
bile tradicionalno zastupljene u hrvatskom dokumentarizmu,
jakom, ali dosta klasično etnološki i antropološki baziranim na
promatračkom klasičnom dokumentarcu”, dodao je.
Konačni broj gledatelja još se ne zna, no organizatori očekuju
dobar rezultat koji je nagovijestio i sam početak festivala.
Već prvi dan festivala, u ponedjeljak, ostvarena je rekordna
posjećenost u odnosu na prethodna izdanja – bilo je više od
2600 posjetitelja, što je 500 više nego u prošloj godini, odnosno
tisuću više nego u 2015.
Nagrađeni filmovi za posljednji dan festivala
Natjecateljski dio festivala zatvoren je u subotu dodjelom
nagrada, no filmovi se prikazuju i u nedjelju u programu “Best of
Fest”, koji donosi nagrađene filmove u svim kategorijama.
Među ostalim, prikazat će se dobitnici Velikih pečata u
međunarodnoj i regionalnoj konkurenciji – filmovi “Zasljepljujuća
svjetlost sutona” gruzijske redateljice Salome Jashi i “Dubina
dva” srpskog redatelja Ognjena Glavonića.
Uz pobjedničke filmove na dodatnim projekcijama prikazat će se
filmovi iz različitih programa ovogodišnjeg izdanja – iz
regionalne konkurencije to je “Četiri pasoša” Mihajla Jevtića, iz
Teen Doxa “Uzdanica” Antona Mezulića, a iz Kontroverznog Doxa
film “Neželjena baština” Irene Škorić.
Iz programa Glazbeni globus prikazat će se filmovi “Što bi
Beethoven učinio?” Jonathana Keijsera i “Mr Gaga” Tomera
Heymanna, iz Biografskog Doxa “Marina Abramović i Brazil”
Marca Del Fiola te “Njemački život” Christiana Kroenesa, Floriana
Weigensamera, Rolanda Schrotthofera i Olafa S. Muellera.
