Ime Zorice Gregurić, dragovoljke Domovinskog rata i bolničarke, našlo se posljednjih mjeseci u žiži javnosti jer je bilo na brojnim priopćenjima Koordinacije udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata usmjerenih na račun redatelja i sada već bivšeg ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) Hrvoja Hribar
Tportal je istražio o kakvoj je koordinaciji riječ, koliko
ljudi i udruga okuplja, kakvi su joj planovi i tko je žena koja
u njezino ime javno istupa.
Koordinacija je u obračun s HAVC-om krenula za vrijeme ministra
kulture Zlatka Hasanbegovića. Ova, kako je opisuje Gregurić,
neformalna asocijacija pravnih osoba i pojedinaca stasala je s
jednim ciljem – animiranjem državnih institucija i
razotkrivanjem kriminala. ‘Izabrali smo model kaznenih prijava
koje se temelje na relevantnoj dokumentaciji i upoznavanju
javnosti s njihovim sadržajem te onim što smo napravili u tom
predmetu. Tako je ovoj koordinaciji uspjelo nešto što nije ni
onima koji su dio Upravnog odbora HAVC-a’, kaže za tportal
Zorica Gregurić u ime Koordinacije udruga branitelja i
stradalnika Domovinskog rata.
Pitali smo je što je koordinacija, koliko članova broji, koje
je točno udruge sačinjavaju.
‘Nismo Gestapo koji će prebrojavati članove nekih udruga koje
su nam pristupile. Pomoću društvenih mreža može se vidjeti
masovnost i podrška onome što radimo’, kratko će o tome koliko
ih je.
Za nju je Koordinacija kao živo tkivo koje raste, a ovisno o
potrebi i javnom interesu, djeluje, proširuje se ili smanjuje
svoje djelovanje.
‘Primili smo puno zamolbi ljudi da nastavimo dalje. Koliko god
nam htjeli nametnuti ideološku komponentu, ovdje se na kraju
ipak radi o razotkrivanju financijskih malverzacija novcem iz
državnog proračuna, neovisno u ovom trenutku bio to HAVC, a u
nekom drugom nešto drugo’, kaže Gregurić.
Na samom početku u Koordinaciji je bilo 36 udruga branitelja,
stradalnika, udovica, hrvatskih ratnih vojnih invalida te onih
koji su prošli kroz logore, a koje su odlučile ukazati na to,
objasnila je Gregurić, da je državna institucija novcem
poreznih obveznika platila filmski sadržaj koji kriminalizira
Domovinski rat i hrvatskog ratnika. Na reakciju ih je potaknuo
dokumentarni film ’15 minuta – Masakr na Dvoru’ u
dansko-hrvatskoj koprodukciji, premijerno prikazan na Sarajevo
Film Festivalu, izazivajući brojne kontroverze.
Hrvoje Hribar tada je rekao kako je to trebao biti film o
pasivnosti UNPROFOR-ova danskog bataljuna, da je scenarij
drugačiji od onoga koji su odlučili sufinancirati i da je
nezakonito pušten u distribuciju. U Koordinaciji su to kratko
ocijenili – kriminalom. Producent tog filma HAVC-u je morao
vratiti subvencionirana sredstva.
‘Našim, novcem poreznih obveznika, financiraju se filmovi koji
nedvojbeno sadrže ono što možemo nazvati kriminalom, a to je da
se hrvatska vojska optužuje za počinjenje ratnih zločina na
mjestu na kojem ne samo da u to vrijeme uopće nije bila, nego
jednako tako postoji odluka Haškog suda u kojoj se navodi da
hrvatska vojska nije počinila taj zločin’, ističe Gregurić, po
zanimanju medicinska sestra, instrumentarka koja je s 23 godine
dragovoljno otišla u Domovinski rat i Vukovar, nakon čijeg je
pada zarobljena, prebačena u Sremsku Mitrovicu, razmijenjena i
oslobođena u Slavonskom Šamcu.
Društveno se angažirala 2000. godine, kada joj se, opisuje u
razgovoru, kći plačući vratila iz škole jer je dobila jedinicu
iz sastava u kojem je napisala da je srpski narod napao
Hrvatsku. Tada se Gregurić zainteresirala za sadržaj školskih
udžbenika, aktivirala se s roditeljima u roditeljskom vijeću te
su pobrojali na koliko stranica svaki udžbenik u osnovnoj školi
ima podataka o Domovinskom ratu.
Zbog razbijanja ćiriličnih ploča u jesen 2014. u Vukovaru,
Zorica Gregurić kazneno je prijavljena. Vodila se pri tome,
kako je otkrila u jednom razgovoru s novinarima, ‘legitimnim
građanskim neposluhom zbog nezakonito i suprotno odluci
Ustavnog suda postavljenih ćiriličnih ploča u Vukovaru’ jer je
‘htjela maknuti tu stvar’, a fizičko uništenje tada je bilo i
jedini način da se ona ukloni. Dugo je djelovala u Udruzi
zagrebačkih branitelja Vukovara, a tijekom prosvjeda u Savskoj
smatrali su je dobrim duhom braniteljskog šatora.
