Komemoracije i oproštaj od preminulog književnika Predraga Matvejevića održane su u utorak u Zagrebu u Hrvatskom društvu pisaca (HDP) i u Hrvatskom P.E.N. centru
Na komemoracijama je naglašeno da je otišao humanist,
kozmopolit, poliglot, najprevođeniji hrvatski pisac, dobitnik
brojnih nagrada i borac za ljudska prava.
Matvejevićevo najpoznatije djelo “Mediteranski brevijar”,
prevedeno na gotovo 25 svjetskih jezika, a samo u Italiji tiskano
u više od 300 tisuća primjeraka.
Državni tajnik Ivica Poljičak izrazio je sućut obitelji,
prijateljima i poštovateljima i kazao da je Hrvatska njegovom
smrću izgubila velikana književnosti, pisca kozmopolitskog
pristupa kulturi i osobu intelektualnog gospodstva, koja je
svojom hrabrošću uvijek bila spremna založiti za ljudska prava.
Zahvaljujući njegovom radu i kulturnom djelovanju, zauvijek će mu
biti osigurano trajno mjesto u suvremenoj hrvatskoj kulturi,
kazao je Poljičak.
Predsjednica Hrvatskog P.E.N. centra Nadežda Čačinović naglasila
je Matvejevićevo zauzimanje za dijalog pri čemu se držao načela
da nas ne smije smesti vlastita nemoć, a predsjednik HDP-a
Nikola Petković Matvejevićev angažman kojim je, slušajući svoju
savjest, stvorio tih ali moćan prostor komunikacije s drugim i u
ime drugoga, ne brinući za vlastitu sigurnost.
Zoran Pusić se oprostio od Matvejevića u ime Antifašističke lige
Hrvatske, te naglasio njegovu borbu za “socijalizam s ljudskim
likom”, osnove za suradnju naroda i država, te zauzimanje za
vrijednosti u čijim je temeljima antifašizam.
Pusić je oštro kritizirao način na koji se na
najprevođenijeg hrvatskog pisca gleda u hrvatskim udžbenicima, te
objasnio da se manjim dijelom navode suhe činjenice, a većim
dijelom daje prostor njegovim neknjiževnim kritičarima poput
Zdravka Tomca i Zvonimira Šeparovića, u kojima ga optužuju za
izdaju, a posebno je istaknuo “žalosnu činjenicu” da je 2005. po
tužbi Mile Pešorde osuđen za klevetu.
Gradonačelnik Sarajeva u vrijeme kad je taj grad dodijelio
Matvejeviću titulu počasnog građanina, 2014., Ivo Komšić, kazao
je da je Matvejević bio iskreni i veliki prijatelj Sarajeva, te
da je bio neutješan zbog sudbine njegova rodnog Mostara.
Na komemoraciji u HDP-a, uz ine, govorio je urednik prvog izdanja
Mediteranskog brevijara Nenad Popović te kazao da je Matvejević u
životnom zenitu morao ostaviti svoju privatnu adresu i podnijeti
poniženje odlaska u emigraciju. Njegovo vlastito europejstvo
ironično mu se nacerilo u lice, sam je postao jedan od onih
istočnih europejaca, od onih solženjicina koji na tuđa vrata
kucaju s koferom u ruci.
Nakon povratka iz egzila bio je izložen prijetnjama zbog kojih se
“jedva usuđivao otvoriti poštanski sandučić ili dignuti
telefonsku slušalicu”, kazao je Popović.
Govornici su istaknuli da je Matvejević po političkom uvjerenju
pripadao ljevici, no uvijek se opirao totalitarnim sustavima u
obrani čovjeka i slobode mišljenja. Deklarirao se kao
jugoslavenski, hrvatski i bosanskohercegovački pisac.
O životu i djelu Predraga Matvejevića govorili su još
Velimir Visković, Zdravko Zima, Vjeran Zuppa, Tonko Maroević i
drugi.
