Humanist, kozmopolit, poliglot, aktivist, istaknuti intelektualac i jedan od naprevođenijih europskih književnika Predrag Matvejević umro je u četvrtak u Zagrebu u 85. godini nakon duge i teške bolesti.
Predrag Matvejević rodio se u Mostaru 7. listopada 1932. Njegov
otac Vsevolod Matvejevič, rođen je u ukrajinskoj
Odessi, a nakon povratka iz ratnoga zarobljeništva u Njemačkoj
1945. bio je sudac u Mostaru. Majka Angelina (rođena Pavić) bila
je Hrvatica iz Bosne i Hercegovina, a njezina obitelji imala je
bitan utjecaj na Matvejevićev rani odgoj u katoličkoj sredini.
U rodnome gradu Matvejević je završio osnovnu i srednju školu,a
Studij romanistike, koji je počeo je u Sarajevu, završio je u
Zagrebu. Komparativnu književnost i estetiku doktorirao je 1967.
na Sorboni, a na tome glasovitom pariškom sveučilištiu obranio je
1994. i habilitaciju za redovitoga profesora.
Francusku književnost predavao je od 1959. do 1991. na
Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1959-1991). Iz
Zagreba se 1991. godine preselio najprije u Francusku gdje je do
1994. predavao na Odsjeku za opću i komparativnu književnost
na Sorboni (Paris III, Sorbonne nouvelle). Od 1994. bio je
redovni profesor slavistike na poznatom Rimskom sveučilištu La
Sapienza.
Bio je gostujući profesor na raznim sveučilištima: New York
University (1982.), École des langues orientales (1991.), Collège
de France (1994.), Université Catholique de Louvain (2000).
Sveučilište u Perpignanu, u povodu šestote obljetnice svoga
postojanja, dodijelilo je Matvejeviću doktorat honoris causa.
Počasne doktorate dobio je također na univerzitetima u Trstu
(2001.), Genovi (2004.) i rodnome Mostaru (2006.).
Jedan od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu i
angažirani intelektualac
Uz iznimnu akademsku karijeru, Predrag Matvejević bio je i
istaknuti književnik. Jedno od njegovih najpoznatijih djela
“Mediteranski brevijar” preveden je na 23 jezika, a samo u
Italiji prodan je u više od 300 tisuća primjeraka. Njegova knjiga
“Druga Venecija” prevedena je na desetak jezika, a
publicistička knjiga “Jugoslavenstvo danas” objavio je
1984. beogradski BIGZ 1984. kao džepno izdanje u 30.000
primjeraka.
Šezdesetak uglednih talijanskih umjetnika potpisalo je prije
godinu dana inicijativu da se Predragu Matvejeviću dodijeli
Nobelova nagrada za književnost upravo zbog “Mediteranskog
brevijara”. Među začetnicima te ideje bili su i glasoviti
talijanski književnik Umberto Eco te Claudio Magris.
Matvejević je bio počasni doživotni potpredsjednik Međunarodnoga
PEN kluba u Londonu, predsjednik Znanstvenoga vijeća
Mediteranskoga laboratorija u Napulju.
Zajedno s Miloradom Pupovcem i Žarkom Puhovskim, a uz podršku
generala Koče Popovića, Matvejević je bio i među osnivačima
Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), prve
neovisne političke asocijacije u tadašnjoj Jugoslaviji, koja je
imala službeni slogan “Jugoslavija, ili rat!” i u Zagrebu
prethodila osnutku nacionalnih stranaka (HSLS, HDZ).
Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 1992. bio je službeni
kandidat za zastupnika u Hrvatskome saboru na stranačkoj listi
Socijalno-demokratske unije, a 1999. bio je, kao državljanin
Talijanske Republike, kandidat talijanskih komunista na izborima
za parlament Europske unije.
Nositelj je brojnih odlikovanja koje su mu dodijeli predsjednici
Republike u Francuskoj (Legija časti), Hrvatskoj (Red Danice
hrvatske), Sloveniji i Italiji.
Objavio je brojne knjige, među kojima “Sartre”1965. “Razgovori s
Krležom”, prvi put objavljenu 1969. , “Književnost i njezina
društvena funkcija” 1977., “Te vjetrenjače” 1977.,
“Jugoslavenstvo danas” 1982., “Mediteranski brevijar”, prvi
put objavljen 1987., “Istočni epistolar” 1995., “Gospodari
rata i mira” 2000., “Druga Venecija” 2004. “Kruh naš” 2009. te
2011.s Borisom Gunjevićem
“Tko je tu, odavde je – povijest milosti; eseji.
Napisao je i više knjiga i eseja na francuskome te talijanskome
jeziku
Dobio je niz nagrada, među ostalima, Godišnju nagrada
Vladimir Nazor 1975., nagrade “Malaparte”, “Boccaccio”,
“Silone”, “Marinità” i “Obiettivo Europa”,
“Nagradu Exodus”, odlikovanje “Red zvijezde solidarnosti
Talijanske Republike” s počasnom titulom “Commendatore” (2007.),
Mediteran mira – nagrada grada Ancone 2007. i druge nagrade,
