Čini se da ideja klizanja na ledu nije tako mlada kao što se mislilo
Prvi klizači na ledu svoju su vještinu vjerojatno pokazivali na zaleđenim jezerima Finske prije 4.000 godina, kližući na konjskim kostima koje su pričvršćivali za stopala kožnim vezicama, ustvrdio je tim znanstvenika iz Velike Britanije.
Dr. Federico Formenti sa Sveučilišta u Oxfordu i njegovi kolege u više su navrata testirali replike koštanih klizaljki, načinjenih po uzoru na one iz British Museuma, na zaleđenim jezerima u nekoliko alpskih planinskih sela.
“Naša je studija pokazala da je klizanje bilo posebno popularno u južnim područjima Finske u kojima se nalaze brojna manja i veća jezera. Umjesto hodanja oko jezera, tadašnji stanovnici spomenutog područja dosjetili su se na koji način brže prelaziti određene udaljenosti, pa su oko stopala kožnim trakama vezali konjske kosti i otklizali do svojeg odredišta, štedeći vrijeme i energiju.
Formenti vjeruje da su ti rani klizači osim dviju “klizaljki” koristili i štapove kako bi se brže kretali. Na pitanje novinara kako je njemu i njegovim kolegama bilo klizati na klizaljkama napravljenim od konjskih kostiju odgovorio je da je bilo vrlo zabavno.
Naime, kosti stvaraju slabije trenje u dodiru s ledom od modernih metalnih oštrih klizaljki zbog ostataka masnoće na kostima. Iz toga razloga finski su preci bili puno sporiji na svojim klizaljkama od modernih klizača. Uspijevali su postići prosječnu brzinu od oko osam km/h, u odnosu na moderne sportaše u brzom klizanju koji postižu brzinu od oko 60 ili više kilometara na sat.
Rezultate istraživanja dr. Formenti i njegov kolega prof. Alberto Minetti objavili su u stručnom časopisu Linnean Society of London’s Biological Journal.
