Po prvi put pod lukovima ''peke'', dvorane Krešimira Ćosića na Višnjiku, održana je jedna književna večer.

Svoje romane i slikovnicu predstavio je zadarski autor Frane Herenda, uz moderaciju Zorana Kačanića i urednicu Adrijanu Pitešu, pa je bilo zanimljivo čuti i tajne procesa rada na knjigama - romanu 1202., te romanu Sedam i Soba 909.

Roman o križarskoj opsadi Zadra “1202.”, objavljen u izdanju Profila, nastajao je dulje od desetljeća. Taj nevjerojatni događaj u kojem je 40 000 francuskih vitezova, predvođenih slijepim, gotovo stogodišnjim mletačkim duždem, uništilo Zadar i nakon njega Konstantinopol, opsjedao je Herendu godinama. 

Herendin roman rezultirao je i kratkim animiranim filmom 1202. i istoimenom slikovnicom oblikovanom u film i praćenom improvizacijama na temu romana 1202. orguljaša Ante Knešaureka sa prošlogodišnjeg Zadar Organ Festivala, u organizaciji Tee Kulaš, te režiju i naraciju Vinka Radovčića.

Kaže da se još ne smatra piscem, ali da jednostavno obožava čitati i pisati, pisati čak i više. 1202., otkrila je Piteša, autora je sasvim ''iscrpila'', pa je nešto novo bilo pravo osvježenje. Roman “Soba 909”, također u izdanju Profila, predstavljen je 2018. godine na Interliberu. Ovog puta moderna priča o mladom menadžeru u korporaciji za vrijeme turbulentne smjene uprave, koji bijeg od otuđenosti posla i života traži u nemogućoj, nevjerojatnoj ljubavnoj priči s nepoznatom djevojkom iza vrata sobe 909.

Soba 909, Sedam, a onda treći dio. Čekamo li kraj ili je priča otvorena..? 

- U Sedam zasad imamo dio kraja. Njegova priča je s ova dva romana većinom ispričana. Definirana je većinom, još prije koju godinu, a čekam trenutak za nastaviti njenu priču, koja se proteže kroz prva dva romana, iz njene perspektive.

Dugujem njoj i čitateljima njeno viđenje priče, da se napokon objasni tko je Ona i zašto je otišla s povezom preko očiju u Sobu 909. Kad pišem, ne određujem, većinom sve vidim od početka do kraja i osjećam se kao svjedok koji ima zadatak to opisati. Vrlo malo aktivno sudjelujem i osmišljavam, kaže Herenda.

Pišući ovaj roman shvatio je da svi mi koji imamo možemo s manje, s manje hrane, s manje nekretnina, s manje odjeće. Kupujemo jer nas se na to suptilno tjera, jer nas se vješto nagovara, jer se osjećamo bolje u tom trenutku, ali taj osjećaj ne traje dugo, poručio je Herenda. 

A ovom je večeri testiran i prostor koji zasta zaslužuje pažnju svakoga tko se bavi književnim promocijama - na otvorenom je, osoblje je ljubazno, možete ispijati piće dok slušate pisca, jednom riječju - idealno.