Kompleksna i dugotrajna priča, zahtjevna u dramskom, dijaloškom, glazbenom i plesnom smislu, bez ikakvog preuveličavanja zaslužuje naziv najbolje predstave izvedene na zadarskim kazališnim daskama u godini na izmaku
Zadarska publika konačno je sinoć na vlastite oči svjedočila dramskom fenomenu kojem su se objedinile gluma, pjesma, ples, svirka, poezija i ideje više osobne nego globalne naravi, no ipak toliko svakodnevne i uobičajene, upakirane u vrhunski humor kakvog može oblikovati samo nagrađivani redatelj i pisac Saša Anočić
Predstava u predstavi, koja se bavi pravom ‘spaghetti’ vestern tematikom, sačinjava drugi dio trosatnog komada, u dok prvi dio, više uvertira, ali po svim segmentima i predstava za sebe, donosi svakodnevicu, ljude različitih karaktera i svu njihovu duhovnu i fizičku bijedu.
Osmorica muškaraca prijavljuju se na audiciju za kaubojsku predstavu, i, unatoč potpunoj nekompetentsnoti za projekt, osim činjenice da znaju svirati neki instrument, ipak bivaju primljeni u glumačku postavu, jer su ustvari jedini kandidati koji su se i javili na audiciju. Redatelj (kojeg glumi stvarni redatelj Saša Anočić), svjestan njihove nesposobnosti, ipak ne odustaje, nego ih prisiljava na svakodnevne probe kroz narednih šest mjeseci.
Tijekom rada na predstavi, izlaze na vidjelo sve njihove karakterne i društvene specifičnosti, ali i proces združivanja u jednu kompaktnu neraskidivu sponu koja se naziva ‘Kauboji’.
‘Kaubojima’ zapravo započinje drugi dio, koji nas vodi na divlji zapad gledan kroz oči usamljenog jahača i brzopoteznog revolveraša Đonija Nepraske, koji, nakon smrti dviju ljubavi svog života, vojnog junaštva i dezerterstva, prijateljevanja s indijancima plemena Crna noga i povratka u društvo iz kojega je izopćen, naposlijetku konačno provodi svoju osvetu i nestaje tragično, ali pravično zadovoljeno.
(On je jahač ledenog pogleda, u kojem se zrcali samoće i prerije horizont, a šešir mu miriše na znoj, krv i nešto viskija. Okorjelo srce ovog, samorazumljivo, ubojice bez razloga, može zagrijati jedino zanosni glas pun meda i obećanja jedre barske pjevačice…)
Mlada ali vrhunska glumačka ekipa – Živko Anočić, Matija Antolić, Radovan Ruždjak, Hrvoje Barišić, Krunoslav Klobučar, Rakan Rushaidat, te fantastična Ivana Starčević, na pozornici su izvodili gotovo sve osim cirkuskih akrobacija, i to s tolikom spretnošću i ritmičnom uigranošću, vokalnom izvrsnošću i prirodnom humorističnošću.
Kompleksna i dugotrajna priča, zahtjevna u dramskom, dijaloškom, glazbenom i plesnom smislu, bez ikakvog preuveličavanja zaslužuje naziv najbolje predstave izvedene na zadarskim kazališnim daskama u godini na izmaku, te još jednom potvrđuje kako je zasluženi veliki laureat ovogodišnjih Nagrada hrvatskog glumišta.
