Rješenjem Ministarstva kulture potpisanim 29. prosinca 2016. godine, Zbirka starih i rijetkih knjiga knjižnice Samostana franjevaca trećoredaca sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću (Galevcu) postala je kulturno dobro Republike Hrvatske.
I to naslovi upisani u Inventarnu knjigu od rednog broja 1 do
rednog broja 546. Ujedno je to i 23. zaštićeno kulturno dobro na
području Općine Preko.
– U tri godine dobili smo dva velika priznanja! Najprije
je 2013. država kulturnim dobrom zaštitila Inventar zbirke
Samostana sv. Pavla Pustinjaka. Rekao sam tada da je to kruna
moga rada, priznanje za sav trud koji sam uložio u obnovu
samostana. A proglašenje knjižnice kulturnim dobrom dodatna je
potvrda i samo mi je žao što to nije mogao doživjeti fra Nikola
Gregov, koji je godinama marljivo popisivao građu, izradio dva
kataloga, abecedni i stručni, komentirao je nedavno
pristiglo rješenje Ministarstva kulture fra Božo
Sučić, gvardijan franjevačkog samostana na Školjiću.
Postupak je, kaže, prije pet, šest godina pokrenuo Konzervatorski
odjel Ministarstva kulture u Zadru, nekoliko puta u samostan su
dolazili i profesori sa Sveučilišta u Zadru i mnogi stručnjaci
koji su proučavali knjižnu građu.
– Broj zaštićenih naslova je impresivan i velik budući da
je riječ o zapravo maloj biblioteci u malom samostanu. Mnogo je
veći značaj koji je samostan imao u duhovnom i svjetovnom životu
Preka, Ugljana i Zadra proteklih stoljeća, govori
gvardijan koji već dva desetljeća marljivo obnavlja samostan.
Među najvrijednijim i najstarijim knjigama svakako je peto
izdanje Marulićeve “Judite” iz 1527. godine, tu su i mnogi
glagoljski misali i brevijari tiskani u Rimu. Ukupno je u
samostanskoj knjižnici, koja se spominje u drugoj polovici 15.
stoljeća, 4654 naslova u 7092 sveska knjiga i periodike.
U knjižnici ima nekoliko djela iz 16. stoljeća, deseci knjiga iz
17. i 18. stoljeća… Uređenje knjižnice započeo je 1925. godine
fra Šime Vladović, u sređivanju građe do Drugoga svjetskog rata
sudjelovali su i učenici gimnazije, a od 1953. godine ponovno fra
Vladović. Od 1975. godine o knjižnici se brinuo fra Nikola
Gregov.
– Od 1446. godine, kada su franjevci trećoredci došli na
Školjić, uvijek je jedan fratar bio potpuno posvećen knjigama. O
samostanskoj knjižnici ne može se govoriti bez da se spomene
glagoljaš fra Šimun Klimantović, koji je bio i gvardijan, fra
Mihovil Nižić, Dragutin Parčić, fra Marko Kuzmić i fra Nikola
Gregov, bez čijega truda ne bismo imali današnju
knjižnicu, nabraja fra Božo.
Prema Rješenju Ministarstva kulture, Zbirka starih i rijetkih
knjiga kao zaštićeno kulturno dobro podliježe strogom sustavu
zaštite te je vlasnik dužan knjižnu građu držati u odgovarajućim
sigurnosnim i mikroklimatskim uvjetima, zaštitni i drugi radovi
mogu se poduzeti samo uz odobrenje nadležnog tijela, kulturno
dobro ne smije se iznositi iz zemlje, osim uz posebno odobrenje,
a prodaja je moguća samo pod uvjetima koje propisuje Zakon o
zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Osim Zbirke starih i rijetkih knjiga, na popis kulturnog dobra
Samostana sv. Pavla Pustinjaka uvršteno je više umjetnina, među
kojima su i dvije slike nevelike umjetničke vrijednosti, ali
značajne jer su rad dvojice zadarskih slikara s kraja 19. i
početka 20. stoljeća. Oltarnu sliku s prikazom sv. Roka naslikao
je Ivan Skvarčina (Giovanni Squarcina), a slika Bogorodica od
Bezgrješnog Začeća sa sv. Antom Padovanskim, sv. Ljudevitom i sv.
Elizabetom rad je zadarskog konzervatora, arheologa i slikara
Giovannija Smiricha (Ivan Žmirić, Zmirić, Smirić).
Zbirka čuva i nekoliko slika baroknih stilskih odlika, vjerojatno
dio opreme samostana iz ranijih razdoblja, koje su izradili
neznani majstori venecijanske provenijencije i koje su, iako
skromne likovne kvalitete, vrijedno svjedočanstvo zalaganja
redovnika da prostor svoje svakodnevice opreme suvremenim
umjetničkim djelima.
U zbirci su i grb franjevaca trećoredaca, više kamenih ulomaka,
ulomak pluteja, ophodno raspelo, viseći svijećnjak, knjiga Datja
i Pridatja (knjiga primitaka i izdataka koju su od 1592. do 1675.
vodili samostanski ekonomi), misal, tiskarske preše i tiskarske
matrice različita sadržaja, pisaći stroj, grafički stroj koji je
samostan otkupio od obitelji pokojnoga slikara, grafičara i
restauratora Josipa Resteka, a navodno je nekad pripadao uglednoj
zagrebačkoj obitelji Strozzi.
