Sinoć je u Arsenalu održana druga književna večer, na kojoj je sudjelovalo šest domaćih i stranih autora. Neki od njih posjetiteljima su priredili i više od samog čitanja svojih kratkih priča
Ovogodišnji Festival europske kratke priče, koji je tijekom ovog tjedna zagrijao kulturno – književnu atmosferu u Zagrebu i Zadru, predstavio je ponajbolje europske pisce, s naglaskom na književnike iz Irske, zemlje u čijem se znaku FEKP i održavao.
Spajanje autora, nakladnika i vjernog čitateljstva, ljubitelje pisane riječi i izuzetnih književnika mlađe i starije generacije, dodjela nagrada najboljim prevoditeljima koji su pohađali radionice prevođenja, upoznavanje različitih jezika, spisateljskih mogućnosti i originalnosti, ali prije svega – ugodno druženje, ono su što Festival europske kratke priče čini prepoznatljivom i vrijednom književnom manifestacijom.
Sinoć je u Arsenalu održana druga književna večer, na kojoj je sudjelovalo šest domaćih i stranih autora.
Neki od njih posjetiteljima su priredili i više od samog čitanja svojih kratkih priča.
Roman Simić, umjetnički direktor Festivala, na pozornicu je pozvao prvog kratkopričaša večeri, Philipa O’ Ceallaigha.
Podrijetlom Irac, Philip je romantična lutalica – živio je u Španjolskoj, Rusiji, SAD-u, Kosovu, Gruziji, a trenutno boravi u Rumunjskoj. Priznaje kako na njega velik utjecaj imaju sva putovanja i mjesta na kojima je doživio različita iskustva. Simić se zapitao zbog čega se u O’Ceallaighovim pričama tako često pojavljuju tjelesne tekućine, krv, tama, smrt, no pisac je jednostavno odgovorio: ‘Ja pišem ljubavne priče’.
Priču ‘Taxi’ Philip je više prepričao, nego pročitao, gotovo ne gledajući u knjigu u ruci. Na platnu nije bilo hrvatskog prijevoda, pa su slušatelji sa zadovoljstvom utonuli u priču, slušajući samo Philipov melodiozan glas.
Sljedeći gost, talentirana Šveđanka Cecilia Davidsson, sa Simićem je prokomentirala stanje na švedskoj književnoj sceni: kratke priče najbolji su način na koji zablistaju književni debitanti, a tematika se uglavnom bavi zločinom i smrću. No, Cecilia voli pisati o svakodnevnim, ‘običnim’ ljudima, na drastičan, humorom obojeni način, a kada piše za djecu, uživa u vlastitom povratku u djetinjstvo. Čitala je priču ‘U susjedstvu’.
Zatim je došao red na jednog domaćeg pisca, pa su Roman Simić i Ivica Prtenjača potražili Zorana Pilića, koji se zadržao na terasi. Kako su pisci poslijepodne proveli na izletu u Lukoranu, doznali smo i to da se ovaj ‘mračnjak’ nije kupao, već negodovao zbog lijepog vremena. Crni humor, opako poigravanje stereotipima, osobito machizmom i nasiljem, odlike su Pilićeve proze. Čitanje priče u kojoj je važan element uhićenje Ante Gotovine, ‘Dva soma na Manchester’ odabrao je Roman Simić, a publika se oduševila britkim humorom ovoga pisca.
Još jedan humorističan pisac došao je iz Mađarske, a riječ je o Lazslu Garacziu. Simića je zanimalo u čemu je stvar: ima li taj karakterističan humor genetsku podlogu? Pisac nije mogao objasniti što je to što ga pokreće u pisanju.
Spontanost i sloboda, sasvim neplansko pisanje za njega predstavljaju najvažniji element stvaranja inteligentne proze, pa se može dogoditi da krene u sasvim neočekivanom smjeru.
Pričama ‘Kako mi se ostvarila najveća životna želja’ i ‘Szmrty ili kako hoćete’ osvojio je publiku, pokazujući se majstorom jezične igre.
Eilis Ni Dhuibhne, autorica rođena u Dublinu, piše romane, kratke priče, drame, eseje i knjige za djecu, a radi kao predavač kreativnog pisanja.
Njezina najveća ambicija je očuvanje vlastite književne baštine, u vremenu u kojem je engleski jezik tako globalno zahvatio zemlje svijeta, kazala je u razgovoru s Romanom Simićem.
Ova simpatična dama publici je čitala svoju toplu, obiteljsku priču ‘Šaš’, šarmantnu priču irskih folklornih elemenata. Omogućila je uživanje u tradicionalnom jezičnom izrazu Irske, pa se činilo da slušamo vilenjaka.
Festival je završio na najbolji mogući način – urnebesnim nastupom našeg poznatog pisca, Senka Karuze.
Književnik, rođeni Komižanin, voditelj festivala ‘Mare, mare’, opustio se na kauču, gdje mu je Ivica Prtenjača pružio masažu za ‘opuštanje i probijanje leda’, a Simić je najavio priču ‘Teška je to riječ’, koju smatra sukusom svega što ovaj pisac radi.
Karuza je počeo čitati priču, da bi u jednom trenutku prekinuo čitanje, improvizacijom i komentarima na vlastite ideje, gradeći tako novu priču, ulazeći u neki novi prostor i način predstavljanja proze. Sve to popratio je salvom smijeha, dobacivanjem publici, glasnim razmišljanjem i intervencijom na tekstu.
Festival europske kratke priče zaista je opravdao najave koje su ga opisale kao ‘najopuštenijeg i najpopularnijeg književnog festivala u Hrvatskoj’.
Danas su pisci ponovo u Zagrebu, gdje se FEKP zatvara partyem u klubu ‘Booksa’.
