Na današnji dan u 4. stoljeću je najvjerojatnije pogubljen sveti Krševan
Krševan je hrvatski oblik izvornog grčkog imena Krizogon, koje je nastalo od dviju grčkih riječi chrysos – zlato i gonos – podrijetlo. Sveti Krševan je bio plemićkog podrijetla, kršćanski odgojen.
Predaja ga povezuje sa svetom Stošijom (Anastazijom), mučenicom. Po toj predaji on joj je bio vjeroučitelj. Dok Stošija biva u tamnici, Krševan ju svojim pismima tješi i bodri.
Krševan je tada sam stavljen na veliku kušnju. Nagovaran je da se odrekne vjere, da apostatira. Ako to učini, doći će do visokog položaja, i to upravnog: prefekture i konzulata Rimske provincije. Krševan odbija tu laskavu karijeru, samo da ne zaniječe samog sebe i ne pogazi svoju vjeru.
Zbog propovijedanja biva bačen u tamnicu te za vrijeme poslijednjeg progona kršćana u doba rimskog cara Dioklecijana osuđen na smrt. Najvjerojatnije mu na današnji dan, 24. studenog, glava biva odsječena, a tijelo bačeno u more.
Po predaji mu je tijelo doplivalo do Akvileje, gradića između Trsta i Venecije, gdje ga nalazi svećenik Zoilo i dostojno sahranjuje.
Spomenuti svećenik kasnije i sam postaje jedan od četvoro svetaca zaštitnika grada Zadra. Po predaji, svetom Zoilu se u snu javlja Krševan te mu javlja gdje može naći njegovo tijelo. Nakon što nalazi njegovo tijelo, Zoilo nazoči čudu, spajanju Krševanove glave i tijela u jedno.
Crkva svetog Krševana i njezin značaj za grad Zadar
Grad Zadar na današnji dan slavi svoj Dan grada. Upravo je štovanje sv. Krševana obdarilo Zadar prekrasnom i skladnom crkvom, draguljem romaničkog graditeljstva. Ona spada među najstarije i najljepše romaničke crkve u Hrvatskoj i mediteranskoj Europi.
Crkva je posvećena 4. svibnja 1175. od prvog zadarskog nadbiskupa Lampridija. Crkva se prvi put spominje u ostavštini priora (gradonačelnika) Andrije iz 918. godine. Nema sumnje da je štovanje svetog Krševana prisutno i prije tog spomena. Sveti Krševan je oličenje borbe Zadrana za samostalnost i slobodu grada.
Francuska vladavina 1807. godine dokida samostan. Za vrijeme II. svjetskog rata zapaljive bombe uništavaju 1944. godine samostansku zgradu, koja od 1807. služi kao licej i gimnazija.
Preko brojnih u samostanu očuvanih darovnica, zavjetnih darova i poklona svetom Krševanu saznajemo imena zadarskih biskupa i nadbiskupa, priora i knezova, hrvatskih kraljeva i banova, svećenika i bilježnika, obrtnika i ribara, i to s većinskim hrvatskim imenima.
