Šest godina nakon 'Grimusa', Rushdie je objavio roman koji ga je proslavio i nakon kojega su mu stigle prve prijetnje iz zavičaja
Kada je 1988. objavio ‘Sotonske stihove’, Salman Rushdie već je bio slavan pisac.
Prvi roman pod ‘Grimus’, tiskan 1975., malo tko je u Velikoj Britaniji razumio, pa nije ni doživio značajniji uspjeh.
Šest godina nakon ‘Grimusa’, Rushdie je objavio roman koji ga je proslavio i nakon kojega su mu stigle prve prijetnje iz zavičaja.
Nakon što je s knjigom ‘Djeca ponoći’ sagradio spomenik Bombayu, Rushdie više nije mogao navraćati u taj grad.
U razgovoru za ‘Jutarnji list’, Rushdie otkriva zašto u svom novom romanu piše o seksu, je li rastava braka utjecala na njegovo pisanje, žali li što mu više ne nude filmske uloge, te zašto ne voli književne kritičare.
Tvrdi da je ozbiljan kad piše, čisti užitak i raspojasanost njegove proze, čini se, ne proizlaze iz takvog pristupa pri samom nastajanju tih redaka. Predodžbu o sebi kao egocentriku potvrdio je u otpisivanju većine kritika i kritičara koji se njegovim djelima drznu baviti, a pogotovo ako mu se usude nešto i prigovoriti.
I danas je uvjeren da se treba čuvati pisaca koji se žele nametnuti kao glas nacije ili nekoga drugog kolektiva: ‘Pisci nemaju neku određenu ulogu. Premda je nekad odaberu ili im se ona nametne. Njihova istinska funkcija samo je jedna: da pišu’.
Cijeli intervju pročitajte ovdje .
