U dvojnoj monarhiji Austro-Ugarskoj kojoj je tada pripadao Zadar kao sjedište austrijske pokrajine Dalmacije, kino je nosilo naziv Radion, a od 1918. kada je Zadar pripao Kraljevini Italiji kino se zvalo Impero. No to i nije bio početak kinematografskih aktivnosti te uživanja u senzaciji novog umjetničkog i tehničkog medija u Zadru.

Prije točno 124 godine, 1. veljače 1897. godine, u Zadru se pred publikom prvi put prikazao film. Bilo je to svega 13 mjeseci i tri dana nakon svjetske senzacije u pariškom Grand Cafèu kada su braća Auguste i Louis Jean Lumière svojim univerzalnim kinematografom, koji je služio kao kamera i projektor, održali prvu projekciju svojih filmova. Prvi filmovi prikazani u Hrvatskoj također su bili radovi slavne braće Lumière, a premijera je bila u Zagrebu u dvorani Hrvatskog sokola. Prvi kinematograf otvoren je u Zagrebu 1906., a potom kina dobivaju Pula, Dubrovnik, Split, Rijeka i Zadar, da bi 1907. bilo osnovano prvo poduzeće za prikazivanje filmova Urania, koje je uvozilo filmove iz Njemačke, Italije i Francuske.      

Kada se govori o filmovima braće Lumière i povijesti kinematografije, najčešće se misli na njihov prvi film Odlazak radnika iz Lumière tvornice u Lyonu (La Sortie de l'Usine Lumière à Lyon) u trajanju od 46 sekundi. Jasnoća i tehnika snimanja crno-bijele slike bila je revolucionarna u to vrijeme, pa je odmah izazvala oduševljenje publike. Dva dana prije premijere filma u zadarskom listu Il Dalmata objavljena je prva informacija o projekciji kinematografskih djela u Dalmaciji, a filmovi su najavljeni riječima: „U salonu Grand Hotela održat će se kinematografske predstave. To su pokretne razglednice“. Bili su prikazani jednominutni ili dvominutni filmovi dokumentarnog ili šaljivog sadržaja, a privukli su velik broj Zadrana koji su, prema Il Dalmato, „iskazali oduševljenje novim tehničkim i đavolskim pronalaskom“.

Već 1898. u Zadru je gostovao Lumièrov kinematograf sa svojim programom filmova u Caffè al Giardino, a prikazivanje njihovih filmova nastavilo se i u prvim godinama novog stoljeća. Prvi blockbuster u kojemu su uživali Zadrani bio je jedanaestominutni Život i muka Isusa Krista (La vie et la passion de Jèsus-Christ ili skraćeno La Passion) braće Lumière, redatelja Georgesa Hatota i snimatelja Alexandreà Promioa. Potom je u proljeće 1903. na Novoj obali postavlja se kinematografski šator Karla Lifke, koji je početkom 20. stoljeća bio jedan od najvažnijih vlasnika putujućih kinematografa u Europi. Svake večeri Zadrani su od 17 do 21 sati uživali u novim filmskim ostvarenjima, a bilo je i onih filmova koje su samo odrasli muškarci smjeli gledati. Istodobno je u Zadar nakon gostovanja u Pragu, Pešti i Beču, došlo kino-kazalište Urania mađarskog filmskog poduzetnika Ferdinanda Somogyja. Predstave su se održavale na katu iznad Kavane Central, a projicirali su se dijapozitivi i filmovi uz glazbu s Edisonovog fonografa. 

Napokon, 27. srpnja 1907. u Salonu Gned na Novoj obali otvoreno je prvo stalno zadarsko kino s tada najnovijom tehnikom projiciranja slavne braće Pathè. Charles, Émile, Théophile i Jacques Pathè osnovali su 1896. Société Pathè Frères, poduzeće koja se kasnije razvilo u Pathè films i bilo zaslužno za visoku tehničku razinu filma. Udobnost kina i atraktivan repertoar koji je nabavljan u svjetskim metropolama poput New Yorka, s druge strane, bili su dodatni razlozi velikog uspjeha kod zadarske publike, pa je godinu dana kasnije otvoreno i drugo stalno kino. Zadarski pogrebnici braća Meštrović preuredili su svoje velike prostore nasuprot Kavane Central u reprezentativni kinematograf Nuovo Cinematografo Centrale (kasnije kino Edison). Bilo je to luksuzno uređeno kino opremljeno tek patentiranom tehnikom braće Pathè, a promijenit će svoju lokaciju 1909. te se preseliti u današnju ulicu Mihovila Pavlinovića u kojoj je ranije bilo kino Radium.

Travel Zadar