Njegova vjerska reformacija duboko je utjecala na političke, ekonomske, obrazovne i jezičke prilike u svijetu što ga je učinilo jednom od važnih figura europske povijesti
Na današnji
dan, prije 527 godina, rođen je Martin Luther, njemački teološki i vjerski
reformator, začetnik protestantske reformacije.
Rođen je 10. studenog 1483. u
mjestu Eisleben. Osnovno i srednje obrazovanje stjecao je u Mansfeldu,
Magdeburgu i Eisenachu. U dobi od 17 godina (1501.) upisuje se na sveučilište u
Erfurtu. Namjeravao je studirati pravo, ali u ljeto 1505. ipak napušta studij,
prodaje knjige i pristupa augustinskom redu u Erfurtu.
Ta je odluka iznenadila
njegove prijatelje i zgrozila njegova oca. U samostanu je promatrao pravila
koja se nameću novacima ali nije našao vlastiti mir kako je očekivao. Ipak
1507. je zaređen, a nešto kasnije ponuđeno mu je da studira teologiju kako bi
postao profesor u nekom od novoosnovanih sveučilišta koje su utemeljili
redovnici.
U službu Johanna von Staupitza, vice-generala augustinskog reda, na
novom sveučilištu u Wittenbergu (osnovano 1502.) stupa 1508. godine. Teologiju
je diplomirao već naredne godine (1509.) i vratio se u Erfurt gdje boravi do
1511. U studenome 1510. posjetio je Rim gdje je obnašao dužnosti uobičajene za
svećenika-gosta.
Tu je bio šokiran raskošnim i razuzdanim životom rimskog
svećenstva. Godinu dana kasnije (1511.) postaje profesorom biblijske egzegeze u
Wittenbergu. Iako još uvijek nesiguran u vlastiti spas, postao je aktivni
propovjednik, učitelj i administrator.
Negdje u vrijeme proučavanja Novog
Zavjeta u pripremama za svoja predavanja počeo je vjerovati kako kršćani nisu
spašeni zahvaljujući vlastitim naporima već darom božje slave, koju oni
prihvaćaju u vjeri. Upravo se u to vrijeme bilo proširilo trgovanje indulgencijama
(oprostima).
Duboko ogorčen takvim načinom davanja oprosta, Luther je 31.
listopada 1517. na vrata crkve u Wittenbergu izvjesio na javnu raspravu svojih
95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju crkve. Sam Luther ovaj događaj
niti jednom riječju nije kasnije spomenuo ni u jednom svom djelu iako je tim
događajem obilježen početak vjerske reformacije.
Proglas je izazvao veliko
zanimanje javnosti i veoma brzo je preveden na njemački jezik (izvorno ga je
Luther napisao na latinskom jeziku) te proširen diljem Njemačke. Rasprava o
oprostu brzo se pretvorila u napad na papinstvo, a zatim i na čitavu
tradicionalnu crkvenu organizaciju. Unatoč nalogu pape (1518.) da se opravda
pred njegovim izaslanikom, kardinalom Cajetanom, ostao je čvrsto pri svojim
tezama.
Prema Lutheru, spas kršćaninu donosi vjera u Kristovu žrtvu iskupljenja,
a ne dobra djela koja čini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja
nego Sveto pismo; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer unutarnju
religioznost daje neposredno sam Bog. U svojim istupima težio je i ka
jeftinijoj crkvi.
Pored stavova koje je zastupao njegovoj popularnosti
doprinijela je i njegova vještina govorništva jer je njegovao humorističan,
grub i vulgaran stil. Krajem 1520. javno spaljuje papinu bulu, a u siječnju
1521. papa ga je zauzvrat izopćio iz Crkve. Car Karlo V, kao izvršitelj
papinske ekskomunikacije, pozvao je Luthera na sabor u Worms (1521.) kako bi
Luther opozvao svoje učenje.
Luther se pojavio na saboru, ali je odbio opozvati
svoje učenje. Tada je protiv njega i njegovih sumišljenika izrečena kazna
progona iz države (Reichsascht). Tada mu je saski knez Fridrich pružio tajno
utočište u dvorcu Wartburg gdje Luther počinje prevoditi Novi zavjet s
originalnog grčkog na njemački jezik.
U to doba, Lutherov radikalizam počinje
iščezavati, a on se sve više zalaže za miran razvitak i nenasilna sredstva, a
službenim osloncem Reformacije proglašava kneževu feudalnu vlast. Vjenčao se
1525. Katharinom von Bora, bivšom časnom sestrom. Brak je bio uspješan, a
supruga mu je postala važan oslonac u životu.
Na vjerskom planu međutim
doživljavao je sukobe i unutar svoga pokreta te se tako razišao mnogim velikim
reformatorima svoga vremena – kao npr. Erazmom Roterdamskim. 1529. objavio je
svoju najpopularniju knjigu – Mali katekizam, u kojoj objašnjava
teologiju evangeličke reformacije. Stari Zavjet s originalnog hebrejskog jezika
na njemački prevodi 1532, a iste je godine djelo i objavljeno. U međuvremenu
njegov se utjecaj raširio diljem sjeverne i istočne Europe. Razlog tome bio je
taj što je branio nezavisnosti vladara od crkvenog nadleštva (kasnije će taj
njegov stav biti intepretiran suprotno njegovoj prvotnoj namjeri).
Do 1537.
njegovo je zdravlje bilo ozbiljno načeto. Istovremeno sve ga je više
zabrinjavao preporod papinskog utjecaja, kao i oni potezi koje je on smatrao
pokušajem Židova da iskoriste konfuziju među kršćanima i ponovo otvore pitanje
Isusova poslanstva. Smatrajući i sebe odgovornim za nastalu situaciju napisao
je oštru polemiku protiv Židova, kao i polemike protiv papinstva i radikalnog
krila reformista – anabaptista. Umro je 18. veljače 1546. u Eislebenu.
Neki od
poznatih citata Martina Luthera:
Nismo samo
odgovorni za ono što kažemo već i za ono što ne kažemo.
Kako često
“ne sada” postaje “nikad”.
Ako u raju
nije dopušteno smijati se ne želim ići tamo.
Tko ne voli vino,
žene i pjesmu ostaje budala cijeloga života.
Što je
riječi manje to je veća molitva.
Krv pokreće
točkove povijesti.
Više detaljnijih informacija možete pogledati na: http://www.biografije.org/luther.htm
