Za nekoliko godina, ako se nastavi krasti u ovolikoj količini, neće se više imati što pokazati', kaže ravnatelj
Jučer navečer se u Svečanoj Dvorani Sveučilišta održao Okrugli stol pod nazivom ‘Arheološko blago Jadrana – Može li se spasiti?’, koju su organizirali Matica Zadrana i Odjel za podmorsku arheologiju Arheološkog muzeja u Zadru.
Smiljan Gluščević, ravnatelj Arheološkog muzeja Zadar, održao je uvodno predavanje u kojem nas je kratko upoznao sa podmorskim ‘blagom’ koje se nalazi u Zadarskoj županiji, okvirnim stanjem podmorskih arheoloških lokaliteta u županiji, te se osvrnuo na događaje iz prošlosti, u kakvom su stanju lokaliteti danas, kako bi to trebalo sve funkcionirati i tko bi u sve to trebao biti uključen.
U Zadarskoj županiji nalazi se nekoliko stotina evidentiranih podvodnih i nadvodnih antičkih centara kao što su vile, pristaništa, instalacije, kamenolomi, ribnjaci, solane, evidentirani brodolomi… Ali pošto ima mnogo neevidentiranih njihov točan broj nikada neće biti poznat.
Posljednjih 15-tak godina intenzivnije se radi na zaštiti podvodnih lokaliteta. Za sada ih ima ukupno 8 (na otoku Lastovu, Silbi, Žirju, Premudi, Istu, Rabu, Pagu,…) te se isključivo radi o brodolomima koji su donijeli vrijedne amfore.
Za njihovu zaštitu zaduženi su odjeli za zaštitu arheološke baštine, odjeli za inspekcijske poslove te specijalizirani odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda. Stručnjaci Zavoda na terenu pronalaze, ispituju stanje i ocjenjuju važnost pojedinih olupina te predlažu načine njihove zaštite.
‘Provodi se podvodna zaštita iz razloga što smo procjenili da nije moguće istraživanje jer ili nema dovoljno financijskih sredstava za vađenje iz mora ili u arheološkom smislu ti lokaliteti nisu toliko zanimljivi.
Postoje i prostorni problemi jer se na nekim mjestima nalazi i do 1000 amfora koje bi trebalo ‘izvaditi’ i tretirati (što je jako velik broj). Iz tog razloga se u tim slučajevima obavlja sondažno istraživanje kroz kojeg se dobije osnovni uvid u nalazište’, objasnio je Gluščević.
‘Potopljeni se brodovi kao podvodni kulturni lokaliteti u Hrvatskoj štite na dva načina’, nastavio je ravnatelj.
‘Novovjekovni brodovi od posebne povijesne ili kulturne vrijednosti štite se zakonom tako što je na njima ronjenje dozvoljeno samo uz posebnu dozvolu, dok se antički brodolomi, osim zakonskim propisima, štite i fizičkom zaštitom – postavljanjem čeličnih kaveza preko njih.’
Hrvatski ‘podmorski muzeji’ vrlo su privlačni roniocima (pogotovo strancima), među kojima, uz istinske zaljubljenike u taj sport, ima i onih koji se njime bave iz ‘konkretnijih razloga’ – sakupljanjem i preprodajom podvodnih ‘suvenira’. Upravo je to bio povod da se organizira ovaj Okrugli stol kako bi se s javnosti podjelilo informacije o tome kakvo je uistinu stanje sa zaštitom naših podvodnih muzeja.
Iako su svi spomenici u Republici Hrvatskoj, pa tako i potonuli brodovi, zaštićeni Zakonom o očuvanju kulturnih dobara, ‘podvodni pljačkaši’ ga uporno ignoriraju. Razlog je i više nego jasan: sankcije redovito izostaju, kontrola na moru je nedovoljna i ne postoje jasni napuci što da se radi s takvim prekršiteljima. Iako Ministarstvo kulture tvrdi kako Hrvatska ima jako dobro postavljen i jedan od najstrožih sustava zaštite, očito i nije baš tako. Ovi podaci dokaz su da treba pojačati kontrolu provedbe Zakona o zaštiti, kao i nadzor svih nadležnih institucija zaduženih za zaštitu ovih lokaliteta.
Važno je za naglasiti da od svih pozvanih predstavnika nadležnih institucija (njih negdje 20-tak), na predavanju su se pojavila samo dva: predstavnik carine i policije. To je, na neki način, samo za sebe dovoljan odgovor na pitanje koliko je nadležnima institucijama stalo do pitanja i budućnosti našeg podmorja. A s druge strane, bez nadležnih institucija ništa se ne može dogoditi ni promijneiti.
‘Bitno je upozoriti da svi oni koji uzimaju blago podmorja, kao npr. strastveni skupljači kulturnog blaga iz podmorja, zapravo ne znaju kakvu štetu čine. Za nekoliko godina, ako se ovako nastavi krasti, neće se više imati što pokazati’, kaže ravnatelj. ‘Svi ti koji uzimaju, ne razumiju što to znači za povijest, kulturnu baštinu, kulturu, kronologiju, dokaze nekadašnjeg za naš budući život i identitet.’ Policija je naglasila kako je trenutno na snazi obilazak svaki od ovih zaštićenih lokaliteta i također, nadziranje ronilačkih klubova čiji se broj jako velikom brzinom povećava.
Također, najavljeno je osnivanje ‘Nacionalnog pomorskog operativnog centra’ 2012. u koji će biti uključeno nekoliko službi čija će isključiva odgovornost i cilj biti usavršavanje nadzora i očuvanja Jadrana.
Jer, činjenica je da će, kada RH uđe u EU, situacija biti još gora po pitanju očuvanja podmorskih lokaliteta i kulturne baštine.
Do sada se donekle nadziralo sve strance koji ulaze u naše more, ali od tada nadzora više neće biti, prolaz će biti slobodan, neograničen i ulazit će puno više stranaca. Planira se i nabavka novih i bolje opremljenih policijskih plovila.
‘Zbog velike površine akvatorija Zadarske županije, nemoguće je s trenutnim mogućnostima i u trenutnim okolnostima sve obilaziti i postizati značajne rezultate. Treba se još puno uložiti, raditi na modernizaciji i osposobljavanju ljudi i potrebne opreme. Nadležne institucije bi se trebale više uključiti kako bi se ostvarila bolja i učinkovitija suradnja.
‘U drugim zemljama, kao npr. u Turskoj, Zakon očuvanja podvodnih lokaliteta i njihove baštine jako je strog i na punoj je snazi. To je i utjecalo na to da su se ovakve kriminalne radnje u jako velikom broju smanjile. Dok god tako ne bude i kod nas, turisti će se i dalje ponašati isto, a naše će podmorje postajati sve siromašnije i siromašnije dok na kraju ne ostanemo bez ičega’, zaključio je Gluščević.
