Zadarski su muzeji jučer vrvjeli od ljudi. Nije bilo kutka, a da se nisu mimoilazili, gurali, provlačili jedni pored drugih… Zaista je šteta što se ovakve manifestacije češće ne odvijaju, jer očito nam treba samo malo više motivacije i informacija i rezultat će biti vidljiv.
Kao i drugi muzeji, ni MAS, Muzej Antičkog Stakla, nije nimalo zaostajao u posjećenosti i u zanimljivim programima koje je nudio. Dapače, ljudi su i ovdje čekali u redovima da bi ulazili iz jednog u drugi izložbeni prostor, na ‘smjene’ su uživali u predivnim zvucima klasične glazbe ženskog gudačkog kvarteta ‘Blagoje Bersa’, a gužva je vladala i ispred demo radionice puhanja stakla i izrade staklenog nakita na plameniku.
Zaista je jučerašnja noć bila posebna za MAS i njegove umjetnike/ce i djelatnike/ce. Vidjeti uživo kolekciju staklenih predmeta (od čaša i tanjura do boca i vitraja), izradu staklenog nakita na plameniku te prisustvovati radionici puhanja stakla dok se pred vašim očima stvaraju novi, unikatni stakleni predmeti zaista je nešto posebno.
Izložbe i radionice
Tako se, uz razgledavanje stalnog postava Muzeja antičkog stakla, sinoć nudilo i mnoštvo drugih zanimljivih sadržaja. U velikoj izložbenoj dvorani moglo se razgledati izložbu ‘Stakleni sjaj’, zbirku stakla Muzeja Slavonije s preko 500 različitih staklenih predmeta, a u drugoj izložbenoj dvorani ‘čekala je’ na svoje goste izložba vitraja i slika Josipa Botterija Dinija, pod nazivom ‘U susret Božićnoj svjetlosti’.
Jedinstvenu atrakciju Muzeja antičkog stakla priredile su dvije radionice ‘uživo’. Jedna je bila demo radionica puhanja stakla, koju je vodio Bojan Podhraški iz tvrtke ‘Podhraški’, jedine manufakturne staklo-puhačke radionice u Hrvatskoj.
Druga radionica je bila izrada staklenog nakita tehnikom rada na plamenicima koju je vodila Antonija Gospić, mlada zadarska dizajnerica unikatnog nakita isuvenira od puhanog stakla, staklene fuzije i staklenog nakita (također uz pomoć plamenika). Antonija se inače također bavi puhanjem stakla, zajedno sa Bojanom Podhraškim i Markom Štefancem, ali sinoć se prezentirala u odvojenoj radionici baš zato što je predstavljala nešto posve novo.
Antonija Gospić čarobnica stakla
Uspijeli smo na trenutak ‘uhvatiti’ mladu umjetnicu i upitali je o njenom novom načinu obrade stakla koji je sinoć prezentirala, o staklu kao mediju te općenito o njenom radu dosad:
eZd: Što si večeras prezentirala posjetiteljima?
Antonija: Večeras sam demonstrirala izradu staklenih perli na plameniku. To je jedna nova ponuda u muzeju, uz puhanje stakla, ljudi mogu vidjeti kako se radi nakit od stakla tj., staklenih perli, od kojih izrađujemo prstenje, narukvice, ogrlice,… Radi se po principu topljenja raznobojnih staklenih štapića. Tehnika je dosta osjetljiva i delikatna, jer se radi ‘na sitno’, mora se dosta dobro uvježbati, imati mirnu i staloženu ruku, uvjeti moraju biti idealni (bez velike cirkulacije zraka, ljudi i sl.), jer inače se plamen gasi ili je nepostojan.
Proces je, također, dosta dug. Na jednoj perli znam provesti i do 10, 15 minuta. S obzirom na to da se staklo dosta brzo topi, to je relativno dugo vremena, i zato se mora biti oprezan, ali brz i uvježban.
eZd: Mogu li posjetitelji, ukoliko im se nešto svidi, kupiti nešto od tvog nakita ili staklenih premdeta?
Antonija: Naravno, u suvernici se (svakim danom), osim razgledavanja, može i kupiti kako dio mog starijeg, tako i dio mog najnovijeg asortimana.
eZd: Kojim materijalima, u svom radu, posvećuješ najviše pažnje?
Antonija: Svoju pažnju u radu najviše posvećujem staklu, žici i metalu. Postoji još toliko načina na koji se može obrađivati staklo, tako da za sada nemam potrebu izlaziti iz ta tri medija i njihovih međusobnih kombiniranja. Još imam puno ideja koje jedva čekam izrealizirati i pokazati svim ljubiteljima nakita i predmeta od stakla.
eZd: Kako si se odlučila početi baviti ovim oblikom umjetnosti?
Antonija: Oduvijek sam se htjela baviti umjetničkim stvaranjem. Jednostavno, čovjek se rodi takav da ima i pokazuje za to predsipozicije i dok to ne zadovolji, nema mira! Tako i ja. U ovo sam ušla još prije 10 godina, vidjela sam da želim i mogu još više, našla sam se u tome, i odlučila nastaviti u tom smjeru. Sada radim u Muzeju i vrlo sam sretna što sam uspjela u svojoj zamisli i što su svi moji planovi i trud urodili plodom.
eZd: Što je, po tebi, najteže izraditi, odnosno, što ti uzima najviše vremena i koncentracije?
Antonija: U biti, najteže od svega je puhanje stakla, bez obzira na to što konkretno izrađujem. To je najteža tehnika od svega – fizički je jako naporna i zahtjevna, pogotovo za ženu. A da ne govorim o temperaturi na kojoj radimo. Sada je toplo, ali je još uvijek izdržljivo. A ljeti je zaista teško. Ali, izdržimo, navikli smo! Naravno, pored talenta, smisla, umjetničkog duha, mora postojati i ljubavi prema onom što radiš i čime se baviš. Jer, ako čovjek nema prema tome osjećaje već to radi mehanički, gleda na to kao na posao koji se mora odraditi bez da se uživa u tome, to jednostavno nije to. Jer, ovo nije samo posao. To je više od puke djelatnosti i načina zarade. To je način života; i kad ne radiš, u glavi već smišljaš sljedeće ideje, kombiniraš i čekaš sljedeći dan da to pokušaš realizirati.
eZd: Tko se sve još u Zadru time bavi?
Antonija: Jedino smo Marko i ja u Zadru koji se time bave, a Bojan je inače iz Zagorja, ima svoju privatnu staklo-puhačku radionu, tako da osim što radi za MAS, radi i za svoju privatnu tvrtku. Ima svoj asortiman proizvoda koji prodaje diljem Hrvatske i šire, i moram naglasiti da su oni, za sada, jedina takva tvrtka u Hrvatskoj.
eZd: Planiraš li kakvu izložbu uskoro?
Antonija: Da, planiram izložbu, ali nisam još odredila točan datum. Ali ne brinite, bit će sigurno!
Za kraj podsjećamo da je za sve posjetitelje MAS-a bila organizirana i lutrija. Stoga, ako ste osvojili nagradu, a niste se sinoć zatekli u muzeju prilikom proglašenja pobjednika, ne brinite, naš portal je već objavio tu informaciju.
Svi koji su sinoć, među ostalim muzejima, posjetili i MAS, zasigurno su se lijepo proveli, naučili o mnogočemu i podarili si jednu lijepu uspomenu.
Naravno, neka jučerašnja noć bude samo poticaj i napomena da se ne čeka tako dugo do sljedećeg posjeta muzejima. Muzeji i njihovi djelatnici uvijek vas srdačno očekuju!
