Uchida je s vremenom izrasla u vrsnu i senzibilnu interpretkinju klasičnog i ranoromantičkog repertoara Mozarta, Beethovena i Schuberta
Sezonu novih diskografskih izdanja otvaraju albumi sjajnih solistica,
pijanistice Mitsuko Uchide s programom dva Mozartova klavirska koncerta
te violinistice Hilary Hahn, koja hrabro suprotstavlja slavni koncert za
violinu i orkestar Čajkovskog sa suvremenom skladbom Jennifer Higdon.
Među novim klasičnim izdanjima 2011. godine pažnju prije svega privlače albumi dviju solistica. Prvi među njima, album Mitsuko Uchide
(Decca), donosi program dva znana Mozartova koncerta za klavir i
orkestar, br. 20 i br. 27, u suradnji s orkestrom iz Clevelanda.
Mitsuko Uchida glazbenica je koju ne treba posebno predstavljati
klasičnoj publici. Kao dijete japanskih diplomata, preselila se u Beč u
kojem je već sa 14 godina održala solistički nastup u Musikvereinu. U
njezinoj biografiji stoje poznate činjenice o uspjesima na međunarodnim
natjecanjima – prvo mjesto na Beethovenovom natjecanju u Beču 1969.
godine te drugo mjesto sljedeće godine na Chopinovom natjecanju u
Varšavi.
Uchida je s vremenom izrasla u vrsnu i senzibilnu interpretkinju
klasičnog i ranoromantičkog repertoara Mozarta, Beethovena i Schuberta.
No istovremeno, njezino ime je neizostavno u tumačenju 20-stoljetne
glazbe, posebice u slučaju Schönbergovog koncerta za klavir i orkestar.
Iz Mozartovog obimnog klavirskog opusa, kao jednog od središnjih mjesta
Uchidinog glazbenog interesa, na albumu se nalaze koncert za klavir i
orkestar u d-molu, K466, te posljednji iz Mozartove serije koncerata za
klavir i orkestar u B-duru, K595. Radi se o dvije krucijalne skladbe iz
Mozartove ostavštine u kojima se unutar klasične trostavačne strukture
postiže snažan dramatski napon, a sam Beethoven, pod velikim utjecajem
Mozartovih skladbi, napisao je kadencu za posljednji koncert.
U novoj seriji snimki posvećenoj Mozartovim klavirskim koncertima,
Uchida djeluje u dvostrukoj ulozi, istovremeno kao solistica i kao
dirigentica. Upravo je zrela i kompletna glazbena ličnost Uchide
zaslužna ne samo za tankoćutno odsviran solistički dio, već i za mekanu i
podatnu orkestralnu boju koju znani orkestar iz Clevelanda postiže pod
njezinim ravnanjem, kao i za više nego uspio dijalog na uvijek
delikatnoj osovini orkestar-solist.
Hilary Hahn je mlada američka violinistica s posve
respektabilnom međunarodnom karijerom i jednako respektabilnim popisom
diskografskih ostvarenja u suradnji s izdavačkom kućom Deutsche
Grammophon. Na novom albumu, izašlom početkom siječnja, Hahn hrabro
suprotstavlja amblematsku skladbu violinskog repertoara, koncert
Čajkovskog za violinu i orkestar u D-duru, s novom kompozicijom koju je
upravo za violinisticu napisala američka kompozitorica Jennifer Higdon.
Uz knjižici uz album, tvrdi se, posve utemeljeno, da suvremena glazba
često pada pod utjecaj afektacije. Očekivane virtuozne solističke
dionice koncerta Jennifer Higdon za violinu, u kojima Hahn jasno
demonstrira tehničku suverenost svog sviranja, suprotstavljene su s tek
pokojom zanimljivom orkestralnom dionicom.
Slavna skladba Čajkovskog izvodi se pak u originalnoj verziji, bez
ornamenata koje je uveo violinist Leopold Auer, pa se romantično
zaneseni koncert doima nešto uravnoteženiji, što mu ne oduzima ništa od
imanentne dramatičnosti i virtuoznosti. Pouzdanu orkestralnu pratnju na
albumu pruža Royal Liverpool Philharmonic pod ravnanjem mladog ruskog
dirigenta Vasilija Petrenka.
