Od 2. do 14. studenog u ulaznom dijelu Gradske knjižnice Zadar izlaže Marko Lorenzo Blaslov.

Marko-Lorenzo Blaslov rođen je 17. lipnja 1990. godine u Zadru. Za fotografiju se zainteresirao planinareći i istražujući prirodu, a iz običnog hobija do ozbiljnijeg bavljena fotografijom dolazi prije 3 godine.

2019. izlagao je na humanitarnoj izložbi "Putevima prirode" uz kolegu fotografa Tonija Opačića. 2020. godine izlagao je u Zagrebu u Areni Gold svoju foto priču "Sjećanja" na predstavljanju cd-a "Neopisivo" za koji je napravio naslovnicu te sve ostale fotografije koje krase knjižicu.

Član je i suosnivač Udruge Zadarskih fotografa - Zadar.jpg.
 
''Motiv pisane riječi poveo je autora u istraživanje kroz kompozicijske i semantičke aspekte fotografije izražene u 23 crno-bijela rada.

Blaslov je aktivni i kritički promatrač sintetičkog fotografskog pogleda koji odabranim prizorom generira i spaja nekoliko slojeva tumačenja; ideju, trenutak, pojavnost, sugestiju pa i gestu. I suptilnu dozu humora. Izražava i osjetni stupanj empatije s fotografiranim likovima i njihovom okružjem, kao u radovima Preporuka i Slučajni susreti.

Kroz predstavljene crno-bijele prizore kompozicijski svjetlom naglašenih prostora osjeća se sunce mediteranskog pejzaža, prepoznatljivo tkivo otočkih priča u mnogim segmentima, naznake osebujne ljepote obojane nostalgijom, ali i odvojenošću.

Radovi Knjiga prosvjetljenja, Vlastiti mir i Prozorska pripomoć uprizorena su duhovnost koja je mogla biti zabilježena i u udaljenoj prošlosti, i prizivaju osjećaj gubitka naglašenog u Ostavštini. Ali prošlost i sadašnjost postojano koegzistiraju, gubitak ima mnoga obličja.

Pojavom korone pomaknuta stvarnost mijenja svih i izvlači neke nove sjene i tjeskobe, fotografije poput Napola sigurnog čitanja i Novo normalno zrcale takva nutarnja stanja i dokumentiraju nazovimo tu novu svakodnevicu. Kao protuteža, i uvijek doza vedrine, radovi su Koliko znanja stane u malu glavu te posebice razigrani Uzori.

Prizori motivirani pisanom riječi u bilo kojoj ulozi u ovim radovima, dio su autorove predodžbe svijeta koji ga okružuje. Uhvaćeni trenutci, često lako zaboravljivi, daju nam priliku zastati, vježbati pogled. I potaknuti alternativna čitanja nečeg, samo naizgled običnog, prolaznog'', navodi Vanja Butković Gržan, dipl. povjesničar umjetnosti.