
'Novca nema!', viču oni koji dijele, 'Novca ima sasvim dovoljno ali raspodjela nije pravedna!', viču oni koji su zakinuti. Jedino oni kojima sve ostaje isto – šute
Nedavni rezultati natječaja na Gradu Zagrebu i Ministarstvu kulture, kako se kolokvijalno nazivaju razrade Programa javnih potreba u kulturi za tekuću godinu, domaću su nezavisnu scenu ostavili gotovo bez riječi. S druge strane, u recesijskoj godini, nakon raznih rebalansa i dugova prebijenih tako da se ne otpišu nego upišu u sljedeće proračunsko razdoblje, drukčije i nije moglo biti.
‘Novca nema!’, viču oni koji dijele, ‘Novca ima sasvim dovoljno ali raspodjela nije pravedna!’, viču oni koji su zakinuti. Jedino oni kojima sve ostaje isto – šute.
Situacija je poznata, i prošlih je godina bilo tako, pa ne čudi što mnogi među nezavisnim kulturnjacima danas o krizi sustava govore rezignirano. Ili uopće ne govore. Ipak, činjenica je da i rezanje sredstava može ići samo do neke održive mjere, nakon koje slijede jednostavni koraci: ili samoukidanje ili pravna bitka za svoja prava. Uz pristanak u šutnji, to su još jedine dvije opcije koje ostaju segmentu domaće kulture koji bilježi najveće uspjehe i kod kuće i izvan Hrvatske.
Trenutnu situaciju Nataša Rajković, pomoćnica ravnatelja Studentskog centra zadužena za kulturu, opisuje ovako: ‘Sadašnjost je očekivana jer je posljedica dugogodišnje prakse Gradskog ureda za kulturu koji bezglavo dijeli novac kada ga ima, i jednako tako bezglavo uzima sredstva kada novaca nema. To se naravno događa kada nemate razvojne strategije. Što se tiče budućnosti ne znam točno kada će se ova praksa prekinuti, ali da ide kraju svom to je više nego očigledno’.
Programi Kulture promjene, u sklopu koje funkcionira i Teatar &TD kao eksperimentalni rasadnik gdje je stasala generacija mlađih domaćih kazalištaraca koji žare i pale domaćim i pozornicama susjednih država, za ovu su godinu dobili neodrživo malo od Grada Zagreba. Baš kao i krovni domaći kazališni portal Teatar.hr, čija je osnivačica i urednica Nora Krstulović odlučila da joj je dosta: ‘Sredstava su na natječajima dijelila vijeća koja čine ljudi iz struke, pa je poruka koju su nam (ne)financiranjem uputili – vrlo jasna. Portal ne radi jer nije u stanju platiti račune, a ja ga nakon 10 godina više ne mogu kreditirati. Zahvaljujući što neisplaćenim sredstvima od lani, što neisplaćenim i/ili nedodijeljenim sredstvima za ovu godinu, trenutno sam na godišnjem odmoru. Dakle, premijerka je u pravu – živim daleko relaksiranije’. Inače, pokrenute su i online peticije za podršku Teatru &TD i Teatru.hr.
Odnos izvaninstitucionalne i institucionalne kulture, terminima koji možda bolje opisuju stanje stvari nego ‘ovisno’ i ‘nezavisno’, u javnim potrebama u kulturi ove je godine posebno zamućen i kresanje programskih sredstava ustanovama. Miljenka Buljević iz Književnog kluba Booksa, koji bi također ovu godinu teško preživio samo s domaćim sredstvima, pojašnjava taj odnos: ‘Rezanje sredstava institucijama na ovaj način ne bavi se suštinom problema unutar kulturnog sektora. Programska sredstva su upravo ona koja se ne bi trebala rezati već sredstva koja idu na tzv. ‘hladni pogon’ koji se u slučaju institucija gotovo i ne dira. Ali to je političko pitanje koje zadire u samu strukturu kulturnog sustava koje gotovo nitko u institucijama ne želi postaviti’.
‘Sve dok Hrvatsko narodno kazalište ostaje netaknuto smatram da su nas obmanuli’, tvrdi suvremena plesačica i jedna od koordinatorica Eksperimentalne slobodne scene Selma Banich, kojoj su sredstva za ovu godinu prepolovljena u odnosu na 2009., pa s razlogom očekuje da će istom dinamikom 2013. biti potpuno izbrisana s popisa javnih potreba u kulturi.
Distribucija sredstava po principu ‘svima malo, nikome (ili tek povlaštenima) dovoljno’ jasno govori da kriterija nema, nego je riječ o ‘kupnji socijalnog mira po principu glavarina’, kako taj kvazisustav definira Vesna Vuković iz organizacije BLOK, Lokalne baze za osvježavanje kulture koja stoji iza Urbanog festivala.
‘Na koncu je svejedno koliko, a o onome ‘kako’ tek nema govora, netko programa planira i realizira, svota je u zbroju uvijek ista, kao da su sredstva unaprijed i puno prije natječaja zapravo već dodijeljena.”. Selma Banich ne misli da bi u opisu ovakve distribucije sredstava trebale biti riječi poput strategije ili principa jer “radi se o bahatom, sramotnom i neetičnom raspolaganju javnim sredstvima iz gradskog i državnog proračuna’, nastavlja Vuković.
‘Rez je i veći nego što ga zaista računamo jer se dugovi prema sceni iz prošle godine naplaćuju iz sredstava te iste scene za ovu’, podsjeća Ivan Kralj iz Male performerske scene i pripadajućeg Festivala novog cirkusa.
I tako je svima na nezavisnoj sceni, nakon što se u listopadnu prošle godine pobunila na pokušaj naknadnog smanjivanja već ugovorenih sredstava. Zato ovogodišnji zagrebački kulturni proračun mnogi smatraju osvetom. Hoće li scena odgovoriti, mišljenja se razlikuju jer Nora Krstulović smatra kako ‘na takozvanoj nezavisnoj sceni neki su nezavisni samo od financijske odgovornosti, pa je unisoni odgovor totalna utopija’, dok Ivan Kralj tvrdi da se ‘pred poslanim ugovorom okice uvijek zacakle i na najmanju cifru’. S druge strane, Miljenka Buljević očekuje odgovor, a možda i već radi na njemu, kao i Selma Banich koja kolegama želi da u ovoj godini djeluju u duhu iskrenog, umjetničkog i građanskog neposluha.



