Kako bi zaštitili suhozide i razvili svijest o njihovoj važnosti, u Kolanu su osnovali Udrugu Suhozid,
Dugi su kao put od Paga do Kijeva, odnosno oko 1.100 kilometara. Barem se do tog broja došlo u pokušaju mjerenja koliko su dugi paški suhozidi, jedan od bisera otočne tradicije i graditeljskog majstorstva, piše novilist.hr
– Sigurno su i duži, no nikad nismo uspjeli točno izmjeriti koliko zbog toga jer je to gotovo nemoguće, kazali su nam članovi Udruge Suhozid iz Kolana, koji su ove godine za svoj rad na očuvanju ove prepoznatljivosti otoka primili posebno priznanje Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske radiotelevizije i Ministarstva turizma za izvanredan doprinos očuvanju prirodne baštine hrvatskog turizma.
Ivan Šuljić, među mještanima poznatiji kao Ivulić, stari je majstor gradnje suhozida koji je kontrolirao i gradnju križeva u Spomen-parku na Kornatima. Pojasnio nam je kako se ustvari grade suhozidi i kako je on sam naučio posao. – Otac mi je bi zidar i svako jutro je išao raditi, a ja san mora poć obać ovce. To je bila vela obaveza. Mora si znat ako je pala laz i znat ga popravit da ti ovce ne otiđu, kazao je Ivulić pojasnivši kako je osnovno u slaganju suhozida – rad u dvoje.
Najprije se treba nakopati kamena, kaže Ivulić – dok kamen gledaš već moraš znat kamo ćeš ga stavit. Jer kad je jednom u ruci, nema razmišljanja hoće li kamen ići na ovaj ili onaj dio zida. Radi se brzo. Iako jedan čovjek može graditi suhozid, u pravilu radi, dakle, par ili više ljudi. Jedan graditelj s jedne strane, drugi s druge. Bitno je da su jednako brzi i usklađeni u radu. Nekada je na dužim zidovima znalo raditi i po 25 i više ljudi i to tako da je prva ekipa krenula postavljati temelje, prvo kamenje na fun, a onda bi svaka dalje za njima išla gradeći zid do odfređene visine. Sve je moralo biti na prvu, ako bi netko zastao razmišljajući kamo će staviti kamen, mogao je dobiti kamenom po prstima jer je drugi radnik u toj brzini već stigao do njegova mjesta. Bitno je bilo znati kako posložiti kamenje da se međusobno »povežu« u stabilnu konstrukciju.
Zaštiti suhozide, očuvati ih i razviti svijest o njihovoj važnosti, ideja je koja vodi članove Udruge Suhozid od njena osnutka 2007., istakli su Ivo Butković, predsjednik udruge Suhozid i naknadno osnovane istoimene Poljoprivredno-turističke zadruge, Miljenko Badurina, upravitelj PTZ-a Suhozid, Mladen Šuljić, predsjednik Nadzornog odbora PTZ-a, te Ivan Šuljić-Ivulić, jedan od iskusnijih graditelja suhozida.
– Odakle ustvari ideja za osnivanje ovakve udruge? Rekao bi da sam na ideju došao kada sam jednom prilikom s didom išao na brda oko Kolana i vidio na jednoj stvarno velikoj strmini, možda od 80-ak posto, suhozide. Upravo je nevjerojatno da su i na takvim mjestima naši stari gradili ove zidove. Međutim, s vremenom su suhozidi postali ugrožena kategorija, rušio ih je kako je tko stigao jer su bili izvor besplatnog kamena kojeg se lijepo moglo samljeti u tucanik, nije ih se baš ni obnavljalo, a ipak se radi o nečemu u što su naši ljudi ugradili toliko puno truda.
Suhozidi su puni vrijednosti, simbolike, dio našeg identiteta. Sama pomisao da bi se za 10-ak godina najveći dio toga moglo uništiti nagnala me da nešto pokrenem, rekao je Butković te dodao kako se u cijelu priču krenulo s ciljem mijenjanja svijesti ljudi o suhozidima na Pagu, ali i u cijeloj Hrvatskoj. U novoosnovanu Udrugu uključili su se mještani, ali i mnogi drugi te se krenulo na posao. Udruga je pokrenula akciju obnove zapuštenih devet kolanjskih živih izvora vode u Kolanjskome polja. Uz to, u kolovozu 2009. je organizirala skup o suhozidima, i to, uz Općinu Kolan, Grad Novalju, udrugu Idem i ja iz Malog Lošinja te dr.sc. Aleksandru Faber, voditeljicu nacionalnog programa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Kamen suhozidna gradnja i krajobraz Jadrana.
Ondje je definirana Inicijativa za zaštitu suhozida i suhozidne gradnje čiji je tekst dostavljen svim lokalnim jedinicama (210 općina i gradova) uzduž Jadrana. Jadranske JLS su pozvane da podrupru inicijativu s ciljem djelovanja na Ministarstvo kulture kako bi se konačno napravilo korak naprijed, i po uzoru na druge zemlje, doista zakonski zaštitilo suhozide na prostoru Hrvatske. Do sada je Udruga dobila potporu preko 70 lokalnih samouprava.
Izgradnju suhozida popularizirali su i izgradnjom križeva u Spomen-parku poginulim vatrogascima na Kornatima. Kolanjci su, naime, predložili model izgradnje i organizirali izgradnju suhozidnih spomen-križeva po ideji Nikole Bašića te je lani više od sto graditelja i vatrogasaca s otoka Paga, sve pod vodstvom udruge Suhozid, sagradilo prvi suhozidni križ. I to u vrlo kratkom roku. Tijekom gradnje ostalih križeva, Kolanjci su vještini gradnje naučili i mnoge druge koji su se uključili u projekt kroz koji je prošlo oko 3.000 ljudi. Za to je kolanska Udruga u svibnju ove godine dobila godišnju nagradu Ministarstva kulture Ivo Horvat za doprinos u očuvanju okoliša.
novilist.hr/eZd
