“Ako ne možeš letjeti, trči; ako ne možeš trčati, hodaj; ako ne možeš hodati, puži. Čini što hoćeš, samo se kreći naprijed”, inspirativna je misao M.L. Kinga ujedno i misao vodilja autora Josipa Štuline koji je jučer u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice predstavio svoju novu zbirku pjesama “Zvuk mora”.
Autor kaže kako mu je citirana misao pružila snagu i čudan osjećaj moći i potrebe da se ne predaje, da ide naprijed. Doduše, ne trčećim korakom, ali svejedno je nastavio puzati. Skroman rezultat njegovog stvaralačkog “puzanja” je ova, četvrta zbirka pjesama. Ako je netko s pažnjom čitao njegove dosadašnje pjesme neće mu biti teško zaključiti zbog čega je ovoj zbirci odabrao naslov “Zvuk mora”.
Zagrli me more
Zagrli me more
Da u tvome spavam krilu,
Pod glavu mi stavi kamen,
Zamotaj u tanku svilu.
Postelja neka budu
Tvoji kameni žali,
Po licu neka me miluju
Tvoji prpošni vali.
Čuvaj me u snu more
I u zoru me probudi,
Dok mjesec ti lice ljubi
Ti pokraj mene budi.Naime, jedan dio svog proznog života, Josip Štulina posvetio je moru i svemu onome što se oko njega događa. “More mi je postalo inspiracija i navika. Iz njega crpim potreban mir, snagu i ljubav. More me ispunjava i prazni, s njim se družim kada me drugi zaborave ili kada ja u drugima ne pronalazim sebe. S morem pričam, slušam ga, s njim dišem….”, kaže autor. I zato je moru posvećen ovaj naslov, ovi stihovi i autorova ljubav. More to zaslužuje i očekuje od njega.
Autor se osvrnuo i na današnje društvo, društvo u kojem se nekompetencija, nemoral, izdaja ljudskih vrijednosti,… smatraju vrlinama. Takvo društvo kaže, nema perspektive sve dok ne napravimo zaokret. “Svojom nakaradnošću tzv. elita je većini ukrala ideale. I zbog svega navedenog sam kao svojevrstan prosvjed, izabrao more.”
Autor želi vidjeti ovaj svijet drugačijim očima – očima punima nade, novog i boljeg života, nužno pravednijeg društva. I unatoč svim frustracijama koje svakodnevno padaju na leđa nevinih ljudi, autor nije zaboravio u ovoj zbirci govoriti o realnom svijetu: okolišu, čovjeku, ljubavi, uspomenama iz djetinjstva. Ovo neiscrpno more inspiracije sažeto je u prvom dijelu njegove zbirke.
Štulina je u novoj zbirci bilježio sjećanja iz djetinjstva kako bi mladima predočio uvjete tadašnjeg života i podsjetio na činjenicu da se i u takvim uvjetima moglo, zato jer se htjelo. I u ovoj je zbirci posvetio Značajan dio tekstova i u ovoj je zbirci posvetio ženi i ljudskom prirodnom nagonu da ljubimo i volimo. “Bez obzira na ovo magleno vrijeme, mislim da svaki čovjek pored vraćanja prirodi mora tražiti zadovoljstvo u ljubavi i za ljubav. Ljubav prema čovjeku i za čovjeka nema alternative.”
Profesor dr. sc. Soumitra Sharma, Emeritus je svojim riječima možda najbolje opisao stvaralaštvo i samog autora Josipa Štulinu:
“Kao čitatelj Josinih pjesama, moram kazati da je on svoje osobno nezadovoljstvo društvenom zbiljom, kao i nepravde i frustracije u razdoblju poslije domovinskog rata, uspješno pretočio u poruke ljubavi i mira. Najslađe su mi one njegove pjesme u kojima se krije njegova najjača bol i razočarenja. No, u svojim vizijama svijeta, on je optimist. Njegova me ljubav prema prirodi i ljudima veseli jer ona u nama budi nadu u bolje sutra. Njegova je ljubav sveopća i jednaka za prirodu i živa bića.”
