Koliko često imamo priliku biti dio jedne predstave, sudionik priče u kojoj doslovno možemo osjetiti ”krv, znoj i suze”? Predstave koja publici nudi prave fotografije iz djetinjstva samog redatelja?
Višestruko nagrađivana predstava ”Mrzim istinu” Teatra ITD igrala je sinoć u sklopu Zadarskog kazališnog ljeta.
Vrlo je posebno gledati ovu intimnu dramu u predvorju kazališta. Redatelj Oliver Frljić vodi nas u svijet vlastite obitelji, potpuno ogolivši njezine članove, njihove unutarnje drame, sukobe, emocije i frustracije.
“Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”, pisao je Tolstoj u Ani Karenjini. Sam Frljić u predstavi govori o default-sretnoj obitelji – stereotipu svete, neuništive karijatide društva, no koliko ona to jest, ogleda se u brojnim scenama koje prate sudbinu Dragana, Slađane, Olivera i Marine. Frljić se igra tankom linijom kazališne iluzije i činjenica iz vlastitog života, kreirajući osobnu teatarsku terapiju koja vas ne može ostaviti ravnodušnima.
Predstava je premijerno izvedena 26. svibnja 2011. godine, te je vrlo brzo postala hit predstava rasprodana mjesecima unaprijed (igra se u SEK-u, pred 40-tak gledatelja).
Gostovala je na brojnim kazališnim festivalima u zemlji i svijetu, bila nominirana u sedam kategorija za Nagradu hrvatskog glumišta te je i osvojila u najprestižnijoj kategoriji: predstave u cjelini.
Osvojila je i prestižne nagrade festivala Gavelline večeri, Marulićevi dani i brojne druge. Jedan od najvećih uspjeha predstava je doživjela igranjem na jednom od najprestižnijih svjetskih festivala Wiener Festwochen gdje je s velikim uspjehom odigrana četiri puta.
Glumačka postava u sastavu Ivana Roščić, Rakan Rushaidat, Filip Križan, Iva Visković pred publikom briše teatarske granice vremena, prostora, postojanja… izuzetno je to što predstava gledatelja suptilno pretvara u ”velikog brata”; voajera koji tako ima priliku doživjeti i osjetiti sva 4 ”kantuna” ovog obiteljskog portreta.
”Mrzim istinu” ne zaobilazi ni širi društveno-politički pejzaž Bosne uoči rata, a obitelj tako postaje onaj dio mozaika na kojem se prelamaju društvene okolnosti.
Ljubav, brak, odgoj, nacionalizam, nasilje, igra sudbine, smisao umjetnosti – ”Mrzim istinu” u svojoj je jednostavnosti izraza jednostavna, ali toliko slojevita scenska cjelina koja zaslužuje više od jednog gledanja.
Filip Križan mladi je glumac pred kojega je poznati redatelj Oliver Frljić postavio težak zadatak – dao mu je ulogu samoga sebe; dječaka Olivera koji odrasta u nimalo sretnoj obitelji, obitelji kojoj ne nedostaje kruha, ali sve ostalo je duboko poremećeno.
”Oliver nam je dao slobodu da sami odredimo dramaturgiju. Tako je bilo i u onim najmučnijim scenama, prizorima obiteljskog nasilja. Tekst nismo odmah vidjeli, prvo smo dosta razgovarali, a onda smo zajedno čitali početak. Onda je prošlo 2, 3, dana i Oliver je napisao ostalo. Neke scene su ostale sasvim otvorene, mijenjaju se, ovisno o našoj energiji, ponekad je izvedemo na jedan način, ponekad na drugi. U ITD-u strop je još niži, a blizina publike definitivno čini svoje. Igrali smo na različitim mjestima, i pred puno više ljudi, uvijek se stvara ta intima”, ispričao nam je mladi glumac.
”Nakon što pogledaju predstavu, znaju nam doći ljudi i razgovarati s nama, posebno o ovom obiteljskom dijelu. Ljudi ”iz kazališnog svijeta” najviše se zadržavaju na onom dijelu koji propituje kazalište”.
