Već kao dječak doživio je najstrašnije patnje. U logoru su mu ubili i oca i majku, ostao je sam... "Svi trebaju shvatiti kako se to više ne smije ponoviti", poručio je Lustig mladima
Grad Zadar je u suradnji s Udrugom Festival židovskog filma i ove godine organizirao jednodnevni obrazovni program koji se jutros održavao u Kazalištu lutaka Zadar.
Obrazovni program za djecu i mlade pod nazivom Edukacijska jutra proveo se u sklopu 7. Festivala židovskog filma u organizaciju Udruge Festival židovskog filma Zagreb. Cilj ovog programa bio je, i bit će u godinama koje slijede, približiti djeci, mladima i svoj široj javnosti tragediju Holokausta te prenijeti osnovne ideje Festivala, a to su – promicanje tolerancije, čovjekoljublja i prihvaćanja različitosti
Jutrošnji je program obuhvatio projekciju dugometražnog igranog filma Nadarena djeca te predavanje gospodina Branka Lustiga, počasnog predsjednika Festivala, dvostrukog dobitnika Oskara i čovjeka koji je i sam kao dijete preživio Holokaust u jednom od nasjtrašnijih logora u Njemačkoj i svijetu, Bergen Belsen.
“Već sedam godina traje ovaj festival, međutim tzv. edukacijska jutra su nešto posve drugo. Njih je osmislila direktorica festivala Nataša Popović koja me vodi po Lijepoj našoj i u sklopu kojih obilazim jednu županiju za drugom i pričam djeci svih naraštaja, manjina, … i nastojim ih upoznati s riječima poput tolerancija, čovjekoljublje i prihvaćanje različitosti i ljubav prema bližnjem”, kazao nam je Branko Lustig.
Film Nadarena djeca, redatelja Markusa Rosenmüllera, snimljen je 2011. godine, a donosi priču o glazbeno iznimno nadarenoj djeci koja razvijaju duboko prijateljstvo bez obzira na njihove religiozne i nacionalne različitosti. Protagonisti filma, židovska djeca Larissa i Abrascha, te mlada Njemica Hanna, žive u ukrajinskoj Poltavi i dijele zajedničku strast: glazbu. No, kada 1941. Drugi svjetski rat dođe i do Sovjetskog Saveza, njihov svijet okreće se naglavačke.
Film je ove godine prikazan na dva Edukacijska jutra – u sklopu Festivala tolerancije Zagreb kada je proglašen za najbolji igrani film, te Festivala tolerancije Rijeka.
“Koliko su važna ova predavanja i njihovo ponavljanje iz godine u godinu, gledanje filmova na ovu tematiku te potom i diskusija?, upitali smo Branka Lustiga.
“Važno je vidjeti ove filmove jer svaki od filmova koje prikazujemo gradovima diljem Hrvatske ima neku poruku o jednom od mnogih aspekata ili holokausta ili tolerancije. Ovaj film kojeg smo danas prikazali govori o tome kako su kršćani spašavali svoje prijatelje židove u istom gradu, negdje u Ukrajini. Film prikazuje toleranciju kroz perspektivu mlade katoličke djevojčice za koju ne postoji razlika i dioba na Nijemce, Židove,Katolike,… Za nju su oni svi bili prijatelji, i ovaj film naglašava to prijateljstvo, prihvaćanje, pomaganje u nevolji, toleranciju…”, objašnjava.
“To je posebno važno kod nas, posebice u mjestima gdje su škole podijeljene, gdje ima manjina (Roma, i katolika, i pravoslavaca,…) Jako je važno da u tim školama i sredinama vlada ljubav među djecom. Jer priznajte i sami, smiješno je svađati se – bilo da je riječ o djeci ili odraslima. Razlog zbog kojeg sam i ja završio u logoru isto je smiješan, … Danas kada se malo bolje razmisli, zašto bi netko išao u logor samo zato što je druge boje kože ili vjerskog opredjeljenja. Je li vrijedno da se zbog toga tjera ljude, maltretira, ubija…? Nije. I ja mislim da se to danas polako sve više razumije.”
Ne znam ima li ova moja filmska “turneja” utjecaja na mlade i na njihova razmišljanja o Holokaustu, ali iskreno se nadam da ima, kazao je Lustig
U ime gradonačelnika Božidara Kalmete, koji je morao na službeni put, obratio nam se i Joso Nekić.
“Ovo je 2. godina da izvodimo ovaj program u Zadru, poučni program pod nazivom Edukacijska jutra. Ona su zamišljena da osvijeste prvenstveno mlade ali i sveukupnu javnost kakvo je to zlo Holokausta, progona židova u II. svjetskom ratu; Holokausta koji je postao paradigma zla koje jedan pojedinac i jedan sustav mogu napraviti prema drugom pojedincu i zajednici.”
Film koji smo vidjeli rekao nam je mnogo o tome kako se razlike mogu prevladati, kako su ih djeca prevladala te kako one zapravo postoje samo u glavama nas odraslih. “Razlika zapravo i nema. Svi ljudi su braća. Sve ono što se u Drugom svjetskom ratu događalo sa Židovima možemo povezati s nedavnim događajima u Domovinskom ratu gdje je također sudbina nama Hrvatima i građanima Lijepe naše bila predodređena da nestane.
Ova edukacijska jutra su zbog toga važna, a Branko Lustig, čovjek koji je i sam prošao zlo Holokausta i koncentracijskih logora, koji još uvijek ima zatvorenički broj na podlaktici, govorio nam je kao svjedok prvoga reda.
Pričao nam je o vlastitom iskustvu iz koncentracijskih logora nacističkog režima te iz bogatog životnog iskustva izdvojio poruku potrebe za oprostom i ljubavlju prema bližnjem te uvažavanju svakog pojedinca. Upravo kako bi podučio zadarsku mladež o strahotama koncentracijskih logora u Drugom svjetskom ratu, Branko Lustig neumorno je progovorio o iskustvima iz logora, strahotama koje se nikada ne bi smjele ponoviti…
