Na zadarskom sveučilištu ovog tjedna su održani Dani kroatistike. Brojnim zanimljivim predavanjima, tribinom i radionicama, te književnom večeri dano je novo svjetlo hrvatskom jeziku i književnosti, piše Narodni list
Kao datum održavanje ove manifestacije sredina ožujka nije slučajno odabrana, naime paralelno se obilježavaju Dani hrvatskog jezika. Spomen je to na 1967. godinu i donošenje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika. Obljetnicu tog događaja svake godine obilježava i Ogranak Matice hrvatske u Zadru. Ove godine predavanje je održao prof. dr. Josip Lisac.
Ravnopravni položaj
Nezadovoljni položajem hrvatskog jezika u odnosu na srpski, hrvatski kulturni djelatnici okupljeni oko Matice Hrvatske sastavili su 9. ožujka 1967. godine Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, kojom zahtijevaju ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj federaciji, slobodno oblikovanje hrvatskog jezika u skladu s hrvatskom tradicijom te punu afirmacija hrvatskog jezika u svim sferama života. Komunistička vladajuća ideologija taj je čin naravno osudila i proglasila nacionalističkim.
Ideje koje su izložene brzo su prihvatile brojne druge udruge i institucije u Hrvatskoj te je ona široko prihvaćena, i broj njenih potpisnika je narastao. Sve njih komunistička vlast je kaznila, a 13. ožujka održani su plenumi u Društvu književnika Hrvatske, te na Institutu za jezik JAZU-a, Razredu za filologiju JAZU-a i drugim institucijama, i na svima njima je Deklaracija prihvaćena. Javnost ju je mogla pročitati 17. ožujka kad je tiskana u zagrebačkom Telegramu. Iako je bilo za očekivati kako ćemo s uspostavom samostalne države riješiti problem položaja hrvatskog jezika, jezikoslovci se još uvijek spore oko toga čija gramatika i pravopis su ispravni i najbolji. Hrvatski jezik tako ima preko pola milijuna riječi i smatra se bogatim, ali i teškim za naučiti zbog svoje komplicirane gramatike.
Nepismeni učenici
Do nedavno su postojala tri osnovna pravopisa, dva oprečna, Babić – Finka – Moguš s jedne strane i Silić – Anić s druge strane i treći Matice hrvatske koji je htio pomiriti ova dva. Najnoviji pravopis izdao je Institut za hrvatski jezik, a izradu tog pravopisa pratio je sukob resornog ministra Jovanovića i jezikoslovaca. No niti izdavanje novog pravopisa nije riješilo temeljne probleme, a to je da većina građana još uvijek muku muči sa -ije i -je, -č i -ć, -đ i -dž. Krivaca za to je puno, mi sami jer ne pazimo, loš obrazovni sustav, jezikoslovci koji se ne mogu dogovoriti, stoga su nam i službeni dokumenti puni grešaka. Ne čude stoga rezultati istraživanja PISA (Programme for International Student Assessment).
Čitalačka pismenost hrvatskih učenika 2006. i 2009. bila je ispod prosjeka, odnosno više od 22 posto srednjoškolaca u tome ne dostiže razinu 2 (osnovno savladavanje teksta i utvrđivanje osnovnih detalja pročitanog književnog djela). Pa tako hrvatski učenici iz strukovnih programa zaostaju za rezultatima kineskih učenika više od dvije godine školovanja te ujedno odstupaju od vodećih rezultata PISA zemalja.
Možda do idućih dana hrvatskog jezika shvatimo da nam ne trebaju novi rječnici i pravopisi, već samo jedan koji ćemo naučiti.
Narodni list
