U svojim memoarima 'With Hemingway: A Year in Key West and Cuba' novinar i pisac Arnold Samuelson otkriva iskustva koja je doživio družeći se sa slavnim autorom od 1934. do 1935.
22-godišnjem studentu novinarstva Arnoldu Samuelsonu život se promijenio nakon što je u Cosmopolitanu pročitao priču ‘One Trip Across’ Ernesta Hemingwaya.
Ovo djelo tako je snažno utjecalo na njega da je odlučio naći pisca i
pitati ga za savjet što se tiče svog životnog puta i karijere. Svoje
doživljaje nakon što je upoznao slavnog autora opisao je u memoarima.
Tako posebno izdvaja savjet koji mu je Hemingway udijelio tijekom njihovog drugog susreta.
‘Najbitnije što sam spoznao o pisanju je da ne treba pisati previše
odjednom. Nikad nemoj sve ‘iscijediti’ iz sebe, ostavi malo i za sutra.
Važno je znati kada treba stati. Dok ti još uvijek ide dobro i dolaziš
do zanimljivog dijela, a znaš što će se dogoditi, vrijeme je za stanku.
Onda ostavi rukopis na miru i ne razmišljaj više o njemu. Pusti neka
tvoja podsvijest odradi posao. Sljedećeg jutra, nakon dobrog sna i kada
se osjećaš svježe, prepiši ono što si napisao dan ranije i opet stani na
vrhuncu interesa. Na taj način dobit ćeš puno zanimljivih mjesta u
romanu i nikad nećeš zaglaviti’, opisuje u knjizi.
Nakon toga Hemingway je upitao Samuelsona je li pročitao ‘prokleto dobru knjigu’ ‘Rat i mir’, a zatim ga odveo u svoju radnu sobu i napisao mu svoju listu djela koja mora pročitati.
Na njegovom popisu bile su knjige: Thomas Mann ‘Buddenbrookovi’, George Moore ‘Hail and Farewell’, Stephen Crane ‘Plavi hotel’ (iz zbirke priča ‘Čudovište
i druge priče’), Stephen Crane ‘Otvoreni brod’ (iz iste zbirke),
Gustave Flaubert ‘Gospođa Bovary’, James Joyce ‘Dablinci’, William
Somerset Maugham ‘O ljudskom ropstvu’, Lav Tolstoj ‘Ana Karenjina’,
Fjodor Dostojevski ‘Braća Karamazovi’, E. E. Cummings ‘Golema soba’,
Emily Brontë ‘Orkanski visovi’, W. H. Hudson ‘Daleko i davno’, Henry
James ‘Amerikanac’ i Marie-Henri Beyle Stendhal ‘Crveno i crno’.
Osim samog popisa, pisac je mladom novinaru dao kolekciju kratkih priča Stephena Cranea i svoj roman ‘Starac i more’. Također, kako bi mu pomogao, zaposlio ga je da radi kao čuvar njegovog broda Pilar koji mu je služio za lov na sabljarke.
Samuelson u svojoj knjizi posebno ističe piščev savjet koji mu se urezao
u pamćenje te kaže da ga se nastojao držati većinu svog života:
‘Kad ljudi pričaju, slušajte ih. Nemojte samo razmišljati o tome što
želite reći. Većina ljudi nikad ne sluša niti percipira stvari koje ih
okružuju. Kad napustite prostoriju, trebali biste pamtiti sve što se
nalazi u njoj i posebno – ako je netko ili nešto u prostoriji u vama
izazvalo emotivnu reakciju – trebali bi moći točno odrediti tko ili što
je to bilo.’
