Mlada djevojka, svoja – ili svačija? Žena kao proizvod, meso spremno za konzumaciju. Ovim se pitanjem bavi predstava ”Meso”, koja je sinoć premijerno prikazana u starom Kazalištu lutaka Zadar, ”utočištu” zadarske nezavisne kulturne scene. U onim uvjetima koji vladaju nekadašnjim centrom lutkarstva svaki pothvat zlata vrijedi – prostor nema ventilacijski sustav. No, maknimo se s tehničkih nedostataka na pozitivne strane projekta kojega su pokrenuli mladi zadarski zaljubljenici u teatar.
Tekst Lane Šarić, provokativnu antibajku, režirao je Vinko Radovčić, a uloge majke i kćeri ponijele su Ivana Begović i Barbara Bilić.
Nezadovoljna vlastitim postignućima, majka odgaja kćer kao marionetu, odlučna u namjeri da mlada djevojka postane nešto više od nje, pa makar to značilo i poniženje.
Radovčić se odlučio za najintimniji pristup postavljajući vrtlog emocija mladih glumica direktno ”u lice” publici, pa imamo i scenu u kojoj kćer – koja postaje prostitutka, povlači muškarca iz publike kako bi mu pružila nezaboravne trenutke.
U predstavi se pojavljuje i ”glas savjesti”, koji muči i Majku i Kćer, ne ostavljajući njihove postupke i odluke u prošlosti, izvlačeći ih na svjetlo dana gdje pogreške i nebuloze postaju kristalno jasne.
Tijelo, površina, meso – u fokusu su majke koja, frustrirana i nepoklobljiva u interpretaciji Ivane Begović postaje Mučitelj, slijepi tiranin za posljedice koje na djevojčicu ima sve ono što doživljava. A posljedice su i više nego kobne, za obje žene.
U društvu spektakla i jeftinih rješenja, u vremenu u kojem seks prodaje sve, a osobnost ne postoji, jer svaka je žena meso – zamjenjivo i potrošno, predstava nas podsjeća koliko roditelji pogrešnim pristupom mogu utjecati na život vlastite djece i unatoč ”najboljim namjerama” dovesti ih na pogrešan put.
Odakle ti sav taj otrov, pita Majka kćer, koja kaže: Ti si mi ga dala! A mlada ekipa publici je dala zanimljivu predstavu koja bi zasigurno trebala zaigrati i u kazališnoj kući.
