Francuski pisac Mathias Enard predstavio je večeras u Zagrebu
svoj roman “Zona”, mješavinu špijunskog trilera i osobne ispovjesti
napisanu praktički u jednoj rečenici, koji je kritika proglasila
modernim Homerovim epom i jednom od doista originalnih knjiga
desetljeća.
Čitava se knjiga odvija za vrijeme jednog
putovanja vlakom, a dijelom je inspiraciju za njezinu strukturu i
potražio u Homerovoj “Ilijadi”, kazao je pisac na tribini u Kinu Europi.
“Možemo reći da sam napisao knjigu u kojoj se naracija kreće u skladu s
putovanjem tog vlaka, koji putuje bez puno zastoja”, dodao je.
Enard, koji je za “Zonu”, svoje najpoznatije djelo napisano
2008., dobio brojne pohvale i nagrade, gost je Festivala svjetske
književnosti kao još jedan pisac nakladnika Frakture, u čijem je izdanju
knjiga objavljena u nas, u prijevodu Ivane Šojat-Kuči.
Čitav roman, izuzev tri ubačena isječka fiktivnog ljubavnog
romana čija se radnja odvija usred palestinsko-izraelskog sukoba,
napisan je naizgled beskonačnom rečenicom – proteže se na gotovo 500
stranica, uz praktički niti jedan dijalog, zarez ili odlomak te bez
ijedne točke, uz tek distancirani pokušaj strukturiranja kroz poglavlja.
Osnova i priprema za njega na neki je način bio Enardov roman
“Savršeno ciljanje” (2003.), koji se odvija za vrijeme rata u Libanonu, a
koji predstavlja “arhiv za ‘Zonu'”. Ono što ga je zanimalo je na koji
se način o ratu govori kroz literaturu i kako o ratu govore bivši borci,
o čemu je namjeravao napisati znanstveni esej ili doktorat. “Zona” je
rezultat desetogodišnjih istraživanja i prikupljnja podataka.
Područje Mediterana
Zona u knjizi je područje Mediterana – metaforička, ne
geografska – a početak romana početak je putovanja vlakom francuskog
špijuna hrvatskoga podrijetla Francisa Servaina Mirkovića iz Milana u
Rim kako bi tamo pokušao Vatikanu prodati svoj kovčežić pun tajni.
Francis je potomak hrvatske ustaške dijaspore, veteran
Domovinskog rata i profesionalni špijun, kriv za brojne ratne zločine i
ubojstva. U Rimu je naumio odreći se svojeg identiteta i preuzeti novi,
svojeg nekadašnjeg prijatelja Yvana Deroya, zauvijek zatvorenog u
mentalnoj instituciji. Dok tako putuje, drijema, promatra ljude u vlaku,
čita i razmišlja, njegovo se fizičko putovanje pretvara u
introspektivnu analizu vlastita života, dodatno pojačanu učinkom
amfetamina koji je konzumirao. Kovčežić, u kojemu se nalazi njegova
pozamašna arhiva dokaza o ratnim zločinima s imenima žrtava i
počinitelja, na neki način predstavlja njegovu osobnu zonu – i mentalnu i
zemljopisnu.
Autor je priznao da je Francisa Servaina modelirao prema
stvarnoj osobi, čovjeka kojeg zna osobno, a koji nije želio biti
spomenut u zahvali. No, u njega je utkao i puno sebe, a naumio je da
Francis zapravo predstavlja Europu – njezinu mješovitost, složenost,
tamnu stranu i odnos prema povijesti, dok istodobno, s druge strane, on
neprekidno pokušava ići naprijed, kazao je.
Tribina s Enardom pretposljednjeg dana festivalskih događanja
ponovno je napunila Dvoranu Mueller Kina Europe. Festival završava sutra
“Razotkrivanjima” s njemačkom spisateljicom Annom Katharinom Froehlich i
Fincem Kjellom Westom.
