Njemačka spisateljica Ana Katharina Froehlich predstavila je večeras u
Zagrebu svoj nagrađivani roman “Kream Korner”, koji kritika opisuje kao
bajkovitu fresku Indije, pisanu izrazito bogatim i slojevitim jezikom.
Sa spisateljicom je u sklopu Festivala svjetske književnosti
razgovarala Milana Vuković Runjić, glavna urednica njezina hrvatskog
nakladnika Vuković & Runjić. Knjiga je upravo objavljena u nas u
prijevodu Borisa Perića.
“Ana Katharina Froehlich piše kao veliki romansijer s početka
20. stoljeća, bogatim jezikom literata koji prozu shvaća smrtno ozbiljno
i pazi da niti jedna riječ iz pozlaćenog indijskog brokatnog tkanja
njezina pisanja ne bude pogrešno sročena”, kazala je Vuković Runjić na
tribini u Kinu Europi.
Froehlich je u književnost ušla 2004. romanom “Divlja naranča”,
no da je riječ o zanimljivom novom spisateljskom glasu pokazalo se šest
godina kasnije s objavom “Kream Kornera”, koji je kritika ocijenila
odlično pismom koje dokazuje pravi literarni talent.
Autorica je istaknula da joj je kod pisanja tema zapravo manje važna, a ono što je bitno je jezik.
“Tema priče od sporednog je značaja: kad se radi o glini od koje
formiram svoje romane, to je jezik. Zato mislim da je imaginativna
kvaliteta jezika od presudnog značaja”, kazala je Froehlich.
Radnja “Kream Kornera” smještena je u Indiju, koju je autrica
posjetila već kao dijete, stekavši nevjerojatne dojmove koji je prate do
danas.
“Ta čarolija Indije potaknula je moju maštu, ona me obilježila”,
pojasnila je. Naslov je “posudila” od naziva jedne indijske
slastičarnice. “Indijci čarobni u svojim nazivima u kojima na duhovit
način koriste anglizme”, pojasnila je.
Riječ je o relativno kratkom romanu – ima jedva dvjestotinjak
stranica – o, u osnovi, potrazi za srećom. Glavna junakinja, koja je
ujedno i propovjedačica, iz svoje usamljenosti na imanju u južnoj
Francuskoj odlazi u posjet prijateljima svoje tete, izvanredno bogatom
sikškom klanu u Lucknowu, glavnom gradu indijske države Uttar Pradesh.
Obitelj Bill živi u raskošnom svijetu kao izašlom iz
bollywoodskih scenarija, no, nećakinja se ne da impresionirati – umjesto
toga, oduševljava se božanskim smijehom jednog vozača rikše, koji nju i
tetu odvodi ususret napeto-neizvjesnoj budućnosti.
Autorica je istaknula kako je ne zanima pisati o sreći – ono što je zanima je nesreća.
“Opisala sam indijsku obitelj koja živi usred gotovo opscenog
bogatstva i na neki je način obilježena njime. Bili su mi fascinantni
jer su tako bogati a tako glupi, i na tu sam se temu bacila kao gavran
jer me oduševio njihov idiotizam”, kazala je.
Roman je 2011. nominiran za nagradu Leipziškog sajma knjiga te
je osvojio Nagradu za književnost kulturnoga kruga njemačke privrede.
Nedavno joj je izašao i treći roman, “Krasan gost” (2014.).
Autorica je sa svojim hrvatskim čitateljima u ponovno napunjenoj
Dvorani Mueller Kina Europe razgovarala i o povijesti Indije, Indiji
danas, važnosti književnosti i jezika.
