Izložba “Zlatko Bourek, slikarska retrospektiva”, na kojoj se
iz bogatog umjetničkog opusa tog kipara, slikara, scenografa,
kostimografa, redatelja, crtača i animatora predstavlja oko 120 njegovih
ulja nastalih od 1956. do danas, otvara se 2. listopada u Modernoj
galeriji, u povodu umjetnikova 85. rođendana.
Slikaru je
teško imati retrospektivu, ja bih to mijenjao i popravljao, svi tako
rade, ali onda si kažete neka se vidi gdje sam griješio, rekao je
akademik Zlatko Bourek najavljujući izložbu, dodavši kako je to za
slikara i prilika da vidi svoje slike, jer su one u atelieru obično
jedna na drugoj.
Za njega slikarstvo, ili bilo koje drugo područje nema
prioritet. U moje doba profesori na Akademiji su nam govorili da ne žele
da budemo ‘nekakvi umjetnici’, već da radimo za radničku klasu. Cijeli
sam život nastojao raditi nešto od koristi, ovo što sam radio kao sebi
za dušu, to mi je doma, a radio sam u kazalištu i filmu, što je kod
crtanog filma bilo i rudarski posao i užitak, istaknuo je.
Još uvijek radim ono za što sam predodređen, i film i kazalište i
skulpturu i sliku, to je nekako normalno, to se zove biti suvremeni
umjetnik, biti ukopčan u vrijeme i mjesto u kojem živiš i ostavljati
tragove, i to po mogućnosti dobrohotne, a ne previše pametne, dodao je.
Biserka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije i autorica
likovnog postava izložbe, rekla je na konferenciji za novinare kako ta
prva Bourekova retrospektiva donosi samo manji, ali najprobraniji dio
opusa koji je stvarao doslovno do danas “jer se s nekih izloženih slika
još širi miris svježe boje”.
Bourek je prava renesansna osobnost koja živi za umjetnost svoje
sredine i svog vremena, a premda sam voli kazati da je u duši kipar i
da ga je u najvećoj mjeri takvim javnost dosad doživljavala, ova izložba
i monografija koja ju prati bit će prijelomna za spoznaju odakle izviru
njegova likovna duša i srce, kao i za percepciju javnosti o slikarskom
temelju na kojemu počiva njegova umjetnička vokacija, ustvrdila je.
Iako cijeli život znam za Boureka, susret s tom izložbom još mi
je iznenađenje, riječ je o neiscrpnom opusu koji svojom imaginacijom
nadmašuje skoro svaki drugi opus i vraća me užitku gledanja slika kao
integralnog doživljaja, uspomene, imaginacije i kreativne interpretacije
viđenog svijeta, naglasio je akademik Tonko Maroević, autor teksta u
monografiji, koja donosi i više od 250 reprodukcija.
On je pronašao način da bude neponovljiv i prepoznatljv, da
vrati umjetnosti dignitet govora u prvom licu s neodoljivom slobodom,
koja je znak tople imaginacije i emocije, ali i zafrkantske ironične
groteskne deformacije koje služi da opravda emociju kako ne bi bila
presladunjava, ocijenio je.
Zlatko Bourek (Slavonska Požega, 1929.) diplomirao je na
zagrebačkoj Likovnoj akademiji slikarstvo i kiparstvo, a još je za
vrijeme studija s kolegama osnovao Zagrebačku školu crtanog filma. Svoje
prve scenografije i kostime osmislio je za “Gavellu”, no najveći
kazališni uspjeh postiže u berlinskom kazalištu Hans Wurst Nachfaren.
Grafičkim radovima javlja se 1959., a od 1963. izlaže i slike koje nose
sva obilježja njegova likovnog stvaranja okrenutog grotesknom humoru i
nadrealističnom osjećaju povezanom s elementom folklora. Samostalno je
izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu i Zagrebu, a
njegovi radovi bili su izloženi i na skupnim izložbama u Zagrebu,
Ljubljani, Veneciji, Budimpešti, Rimu, Ateni, Caracasu, St.Poeltenu i
drugdje.
Bourekova izložba, postavljena na prvom katu Vranyczanyjeve
palače, bit će otvorena do 2. studenog, a nakon toga Moderna galerija
nastavlja jesensku sezonu kritičkom retrospektivom kiparskog opusa
Milene Lah te izložbom novih akvizicija i darovnica Moderne galerije.
