U petak 24.listopada 2014 u 19 sati bit će otvorenje izložbe "Globalna silikonizacija" akademskog slikara Tomislava Zovka u galeriji Kopjar u Gundulićevoj 11, Zagreb
Tomislav Zovko
Rođen je 1986. u Mostaru, živi u Širokom Brijegu. Završio Opću gimnaziju fra. Dominika Mandića u Širokom Brijegu 2005. Magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2012. u klasi prof. Ante Kajinića.
Trenutno pohađa drugu godinu doktorskog studija “Ars sacra” na istoimenoj akademiji pod mentorstvom prof. Antuna Borisa Švaljeka. Sudionik raznih likovnih kolonija. Do sada sudjelovao na dvadeset skupnih izložbi, te priredio pet samostalnih izložbi. Član Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH od 2012. Pridruženi član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 2013.
Globalna Silikonizacija- komentar autora
”Ciklus slika Globalna silikonizacija kao gotova ideja nastaje 2011. godine, na završnoj petoj godini studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Godinu dana prije toga provodim u istraživanju materijala silikona i načinu na koji se on može primijeniti u štafelajnom slikarstvu. Napokon, na završnoj godini studija krećem u konkretnu realizaciju problema radeći diplomske radove za završnu izložbu. No, kako sam osjetio da se stvari odvijaju i razvijaju brže i uspješnije nego što sam prvotno zamislio, ideja i koncept diplomskih radova se proširio na ideju o cijelom ciklusu radova koji se i dan danas nastavlja.
Tema ciklusa koju opisuje sam naslov “Globalna silikonizacija” je kompleksna i slojevita ali u isto vrijeme jednostavna jer se odnosi na trenutno stanje u svijetu. Silikon aludira na izvještačenost društva ne samo u fizičkom i materijalnom pogledu nego i u sociološkom i duhovnom smislu. Kasnije u razvoju ciklusa dolazi do kombinacije raznih materijala u slikanju, pokušavajući spojiti nespojivo. Cijeli ciklus počiva na dualizmu, na kontrastima, kako u smislu značenja onog što je prikazano tako i u smislu korištenja likovnih elemenata i kompozicijskih načela na slici. Sam sebi postavljam pitanje, kako ostati čovjek u dehumaniziranom svijetu!?
Globalna silikonizacija predstavlja borbu za egzistenciju duha, prirodne ljepote i svega organskog i prirodnog, što se danas pokušava staviti u drugi plan, sputati i zaboraviti. No, kako to prikazati u likovnoj umjetnosti, bez pisane riječi, bez jasnih znakova!? Mogu reći samo da sam pokušao, ne znam koliko sam uspio. Slike su kontrolirani kaos organskih oblika, ograničen i sputan u maje ili više strogo geometriziranim poljima i granicama, koje dolaze u prvi plan. Moja osobna borba, a možda i borba cijelog čovječanstva iz moje perspektive. Slike su gotovo lišene boje, tonovi crne, sive i bijele prevladavaju, crvena je tu tek kao znak života, ali i kao upozorenje. Cijeli ciklus je kronološki presjek razvijanja ideje i kompliciranje i širenje iste, što je jasno vidljivo na slikama. Repeticija jedno te iste ili slične ideje, daje sličnost ali i fine razlike koje zaokružuju ciklus u jednu kompaktnu cjelinu.
