Projekcijom brazilskoga filma “Posmrtna sjećanja” Andrea Klotzela u
ponedjeljak, 3. studenoga, u zagrebačkom kinu “Tuškanac” počinje sedmi
ciklus iberoameričkog filma, u sklopu kojega će se prikazati “razbarušen
i eklektičan” izbor desetak novijih uradaka iberoameričkih
kinematografija kojima je ponekad zajednički samo jezik.
Ciklus će do 18. studenoga predstaviti različite valove i autorske
uzlete, njihove revolucije i evolucije te generacijske i stilske
antipode iberoameričkog filma, a otvara ga slobodna adaptacija
brazilskog književnog klasika Machada de Assisa u kojemu bogati muškarac
posthumno i potpuno iskreno govori o svom životu, najavljeno je iz
Hrvatskog filmskog saveza.
Uslijedit će još jedan brazilski naslov, romantična komedija
“Još jednom ljubav” Rosane Svartman, dok će argentinsku kinematografiju
predstaviti filmovi “Posljednji Elvis” Armanda Boa o ostarjelom
imitatoru slavnog pjevača i “Veličanstvene nesreće” Maura Andrizzija i
Marcusa Lindeena, koji donosi devet različitih priča o životnim
slučajnostima.
Od čileanskih filmova na programu su “Život riba” Matiasa Bizea o
mladom putniku koji melankolično doživljava povratak kući nakon deset
godina te “Taksi za troje” Orlanda Lubberta, koji iza naizgled ležerne
teksture otkriva ozbiljnije teme današnjeg Čilea.
Iz Portugala stižu “Embargo”, distopijska satira Antonia
Ferreire, nastala prema istoimenom djelu Josea Saramaga te drama “Nada
je gdje se najmanje očekuje” Joaquima Leitaoa, priča o ocu i sinu kojima
se u kratkom periodu mijenjaju lagodne životne okolnosti.
Španjolska se predstavlja debitantskim radom Carlosa Reygadasa,
“Japan” o srednjovječnom muškarcu koji prolazi krizu identiteta, te
komedijom “Carmina ili pucanje” Paca Leona, koju je redatelj snimio
nadahnut vlastitom majkom kojoj je u filmu dao i glavnu ulogu.
Ciklus završava ekvadorskom dramom “Ribar” Sebastiana Cordera,
priča o mladiću koji u moru pronađe paketiće kokaina te mora odlučiti
hoće li ih predati policiji, prodati dilerima ili pak pronaći neko drugo
rješenje za zaradu.
“Kako filmski festivali i dalje ostaju najrelevantnije mjesto za
detekciju nekih novih filmskih škola, pravaca, tendencija i autorskih
nada, tako se i uzlet iberoameričkih kinematografija, pogotovu onih na
prostoru Srednje i Južne Amerike, događao ciklički i u određenim
valovima, ali ne u diskursu novih pokreta, jer one nemaju ni program, ni
doktrinu, ni manifest”, stoji u najavnom tekstu ciklusa.
Autor tog teksta, filmski kritičar Dragan Rubeša podsjetio je
kako je na scenu najprije zakoračila Argentina kao prostor na kojem se
događa nešto svježe i novo, s intrigantnim autorima poput Lucrecie
Martel, Diega Lermana i Lisandra Alonsa. Potom se dogodio uzlet
brazilskog filma koji je pokušao igrati na autorsku formulu ‘novo Cinema
novo’, a Meksikanci su se istaknuli s autorima poput Michela Franca i
Carlosa Reygadasa, te njegova ‘učenika’ Amata Escalantea i ‘nevidljivih’
autorica poput Yulene Olaizola. Na kraju se pojavio čileanski film kao
novo oktriće, među ostalim s autorima Sebastianom Leliom, Pablom
Larrainom, Marcele Said i Sebastianom Silveom.
