Roman “Glava velike ribe”, literarni prvijenac filmskog
redatelja i scenarista Ognjena Sviličića, predstavljen je u utorak
navečer u Zagrebu na tribini Razotkrivanje Sviličićeva nakladnika
Frakture u VIP clubu.
Glavni urednik Frakture Seid Serdarević
kazao je kako mu je iznimno drago što se jedan od naših ponajboljih
scenarista, vrhunski redatelj “sa svim predispozicijama da napiše
odličan prozni tekst” odlučio upustiti u tu avanturu.
“Mislim da je to i uspio u tom svom kratkom romanu, koji donosi
sliku Hrvatske kakva ona stvarno jest, nimalo uljepšanu ali s puno
topline, puno finog humora i svime onime što nam Ognjen prikazuje u
svojim filmovima”, kazao je Hini Serdarević.
Sviličić, koji je poznat i kao redatelj i kao scenarist – često
radi scenarije i za druge redatelje – smatra da je taj roman zapravo
samo nastavak onoga što je do sada radio jer se također bavi malim,
običnim ljudima, koji su uvijek u središtu njegove umjetničke
pozornosti.
“Volim pričati o ljudima koji su van radara novina, onoga što
gledamo svaki dan kao odraz današnje ‘celebrity kulture’. Taj se roman
isto bavi takvim ljudima, gubitnicima, nekime tko baš nije najbolje
prošao u životu ali su svejedno to ljudi koji imaju svoje ideje, nade i
ljubavi”, kazao je Sviličić u razgovoru za Hinu.
Mala ljudska priča
Radnju svojeg romana, najavljenog kao “jedan od onih koji se ne
događaju nekome drugome”, smjestio je u današnju Hrvatsku. Priča prenosi
malu ljudsku priču o troje hrvatskih “luzera” kroz čije sudbine
oslikava hrvatsku tranzicijsku stvarnost.
Glavni je lik bivši branitelj kojeg zovu Traktor, tu je i njegov
brat Andrija koji se silom pokušava obogatiti ali to mu nikako ne
uspijeva jer uvijek biva prevaren, a u trokutu je i Andrijina žena
Vesna.
“Inspiracija mi je bila zemlja u kojoj živim, u kojoj je velik
broj tih ‘gubitnika’ koji se s time dobro nose. Htio sam pokazati da i u
tom gubitništvu ima ponosa i neke sreće”, kazao je Sviličić.
Roman nema autobiografskih elemenata – pisao ga je promatrajući
stvari oko sebe i istodobno s radom na svojem posljednjem filmu “Takva
su pravila” (2014.). “To je bilo kao da sam iscijedio sve ono što mislim
o ovoj zemlji u jednu knjigu”, kazao je.
Pisati prozu nije lako
Naslov je knjizi dala scena u knjizi u kojoj braća ulove veliku
ribu, čije golemo oko simbolizira nešto neuhvatljivo, središte nečega
što bi čovjek trebao imati u životu ali to mora uhvatiti, kazao je
autor.
Iako za sebe kaže da mu je pisanje svakodnevna potreba, istaknuo
je kako “pisati prozu nije lako”. “Taj sam roman uspio napisati jer sam
imao jasnu ideju što želim napraviti, a zasad nemam nikakvu jasnu ideju
za nešto sljedeće, kao što imam za film”, dodao je.
Ipak, nada se da će za nekoliko godina biti spreman za novu
literarnu avanturu, a ovaj roman ne planira ekranizirati, napomenuo je.
“Moji su filmovi realistični, a u tom sam se romanu htio više baviti
unutarnjim promišljanjima likova nego fizičkom akcijom, koja je tu samo
nuspojava njihovih razmišljanja”, pojasnio je. “Čini mi se čak da bi
bilo i nemoguće snimiti film po tom romanu, da ja osobno to ne bih
uspio snimiti”, dodao je.
O razlikama između rada na filmu i u romanu, o provođenju ideja u
djelo u ta dva različita umjetnička medija, svojim interesima i idejama
Sviličić je na tribini govorio u razgovoru s Romanom Simićem
Bodrožićem.
Autor će u srijedu gostovati i na sajmu knjiga Interliber na
Zagrebačkom velesajmu, gdje će se na Frakturinu štandu družiti sa svojim
čitateljima i potpisivati knjige.
