Drama “Kristofor Kolumbo” Miroslava Krleže, koja će premijerno
biti izvedena u subotu u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM), po
riječima redatelja Renea Medvešeka, strastveni je tekst u kojemu Krleža
propituje spremnost čovječanstva na promjene promišljajući istodobno
političke okolnosti početka prošloga stoljeća.
“Riječ je o
zapravo beskrajno aktualnom komadu koji se jednako tiče bilo kojeg
povijesnog trenutka, pa tako onda i ovog sadašnjega”, kazao je Medvešek
za Hinu.
Krležinom ekspresionističkom dramom iz 1918., o posljednjoj
olujnoj noći prije otkrića Novog Kopna prema kojem plovi admiralska lađa
Santa Marija, ZKM se nadovezuje na temu stogodišnjice početka Prvog
svjetskog rata, koja se u ovoj godini obilježava diljem Europe.
“‘Kolumbo’ se ukazao kao dobar odabir jer je to drama pisana za
vrijeme rata, pa tako u njoj ima rata u sadržajnom smislu, u onome o
čemu komad govori i na što aludira, a ima i Krležinog doživljaja rata”,
objasnio je Medvešek, kojemu je to prvi redateljski susret s Krležom.
To je trenutak kada je svijet pred jednim velikim preokretom,
očekuje ga “novo”, a Krleža sa svojim već ondašnim znanjem, erudicijom i
umjetničkom intuicijom sluti da od tog “novog” neće biti baš puno,
odnosno, da će se mnogo toga staroga preseliti i u ono novo i upravo o
tome piše komad, dodao je.
Skepsa i zapitanost
No, “Kolumbu” ga je posebno privuklo to što je u komadu Krležina
“skepsa i zapitanost” još uvijek “ujednačena sa žarom” kojim pristupa
temi. “Tu je još uvijek vrlo živ njegov unutarnji sukob između vjere i
sumnje, još uvijek nema ironiziranja, distanciranja ili ciničnog
komentara iz kasnijih faza”, objasnio je redatelj.
Krleža ne teži biti povijesno vjerodostojan, već koristi
povijesni predložak kao metaforu potrage za novim, za promjenom, za
svijetom u kojem bi ljudi bili drugačiji. Kolumbo je za njega simbol
odbacivanja staroga i težnje novome, vizija nadčovjeka koji je spreman
odvesti čovječanstvo u novu budućnost.
Komad pisan slobodnim, jakim ekspresionističkim potezima,
strastveni je tekst koji je Krleža napisao u velikom nadahnuću i koji je
teško scenski promišljati, napomenuo je Medvešek.
Kako bi pokušao izvedbeno izraziti Krležin predložak redatelj je
posegnuo za glazbom, koju potpisuje Matija Antolek. “Glazba u sebi ima
nešto recitativnog, ritmičkog, na putu je između govora i glazbe, tako
da govor kroz ritmiziranje postupno postaje glazba”, kazao je.
S vizualne, mizanscenske strane priču također razvija polazeći
“od nečega što izgleda kao plitki reljef koji se postupno produbljuje”.
“Iz njega se polako odvajaju likovi i slika postaje sve plastičnija, a
situacije sve vjerodostojnije i naizgled stvarnije”, objasnio je.
Olujna noć
Priča se odvija u olujnoj noći na brodu na putu prema novom
kopnu. “Nismo htjeli raditi realistički brod, nego smo se pokušali
okrenuti istraživanju kroz neku vrstu oratorija, probati iz samog govora
i glasa izvući način glumačkog, dramskog pripovijedanja kojemu onda
prilagođavamo sve ostalo”, kazao je redatelj.
Dramaturginja Jelena Kovačić istaknula je kako je riječ o
izrazito suvremenom i zrelom tekstu, pisanom suvremenim jezikom. “Nekih
većih tekstualnih prilagodbi nema, jezik je suvremen samim time što je
Krleža suvremen pa se prilagodba odnosila najviše na to što u predstavi
sudjeluje 12 glumaca, u odnosu na komad u kojemu ih je četrdesetak”,
kazala je Kovačić Hini.
Naslovnu ulogu tumači Krešimir Mikić, a u predstavi još glume
Zoran Čubrilo, Sreten Mokrović i Maro Martinović (admiralska falanga),
Pjer Meničanin, Filip Nola, Damir Šaban i Kristijan Ugrina (mornari), te
Danijel Ljuboja, Frano Mašković, Petar Leventić i Jasmin Telalović
(robovi).
Scenografkinja je Tanja Lacko, kostimografkinja Doris Kristić, a svjetlo je oblikovao Aleksandar Čavlek.
“Predstava poručuje da je put prema promjenama put kojim se
svatko mora uputiti sam i za to platiti određenu cijenu i da hrabrim
ljudima koji imaju to nadahnuće i poziv, ta cijena nije previsoka niti
im je taj put pretežak jer su u konačnici svijesni da zapravo drugog
izbora niti nemaju”, poručio je Medvešek.
