Za arhitekturu secesije u Mađarskoj može se reći da je u potpunosti židovska, ocijenio je povjesničar arhitekture prof. dr. Rudolf Klein u predavanju što ga je u utorak navečer održao u Židovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel, govoreći o židovskoj kulturnoj baštini u Budimpešti na prijelazu 19. u 20. stoljeće.
Predavanje je dio ciklusa kulturnih događanja posvećenih Budimpešti kao gradu bogate židovske tradicije u kojemu je i dom sinagoge Dohany – najveće sinagoge u Europi i druge po veličini u svijetu, sagrađene u bizantinsko-maurskom stilu po nacrtima arhitekta Lajosa Föstera i dovršene 1859. godine.
Taj ciklus kulturnih događanja rezultat je suradnje židovske kulturne scene “Bejahad” i mađarskoga instituta u Zagrebu “Balassi Intézet”, a koji se u hrvatskome glavnom gradu održava od 25. do 27. studenoga.
Rudolf Klein, redoviti profesor na sveučilištima u Tel Avivu i Budimpešti, a gostujući na sveučilištima u Jeruzalemu i Kyotu, predavanje je održao na odličnom hrvatskom jeziku budući da je arhitekturu diplomirao u Zagrebu, a rođen je u Subotici gdje je hrvatski i jedan od službenih jezika.
Kao osoba s tri doktorata – iz teorije arhitekture, povijesti umjetnosti i sinagogalne arhitekture, Klein je predavanje koncipirao na svim tim razinama pa je tako govorio o povijesnome kontekstu, migracijama Židova, demografskom elementu, promjenama stajališta o Židovima njihovih sugrađana, arhitekturi, umjetnosti te nezaobilaznom židovskom humoru.
Podsjetio je tako da su Židovi došli u Budimpeštu još u 2. stoljeću kao rimski građani te istaknuo da u tome gradu nije bilo židovskoga geta kao u drugim europskim gradovima, a u vrijeme secesije više od četvrtine stanovnika Budimpešte bili su Židovi – 24,6 posto bili su Židovi koji su prakticirali vjeru, a bilo je i njih pet posto koji su prešli na kršćanstvo.
I dok u Budimpešti nije bilo tako glasovitih židovskih glazbenika i drugih umjetnika kao što su bili bečki Židovi, arhitekturu Budimpešte doista su obilježili židovski arhitekti, među kojima su Marcel Komor (1868.-1944.) i Dezső Jakab (1864.-1932.) – arhitekti sinagoge u Subotici, braća Vago, te Béla Lajta (1873.-1920.) za koga je Klein rekao da je bio “genij i zafrkant”. Svoju ocjenu o Lajti potkrijepio je obiljem podataka vezanim uz dvije poznate građevine s Lajtinim potpisom – Instituta za slijepe i Doma staraca u Budimpešti.
Predavanju profesora Kleina prethodilo je ono Agnes Da-Don, supruge glavnoga rabina Židovske vjerske zajednice Bet Israel Kotela Da-Dona i rođene Budimpeštanke, koja je govorila o Židovima u Budimpešti od 1945. godine do danas istaknuvši da se za budimpeštanske Židove može reći da imaju “dušu, humor i nadu usprkos svemu”.
