Klasik hrvatske literature Miroslav Krleža svojim je dramaturškim
promišljanjem definirao brojne probleme suvremenog društva zbog čega je
on i danas živ pisac, a njegov je duh u ponedjeljak oživljen u Zagrebu
na jedan dan u sklopu cjelodnevnog programa pod nazivom “Niko me neće”.
Riječ je o nizu multimedijalnih događanja koje su u povodu
obilježavanja Krležine smrti 29. prosinca 1981. kao komemoraciju
uobličenu u “postajnu dramu” koja publiku vodi na “duhovno putovanje” s
Krležom različitim prostorima grada Zagreba osmislili voditelj Centra
Miroslav Krleža Goran Matović i književnica Sibila Petlevski.
“Hrvatska kultura je mrtva jer nema dijaloga, susreta,
ogledanja. Naša je ideja bila kroz taj projekt ulančavanja i povezivanja
različitih generacija i poetika stvoriti umjetničko višeglasje koje
može dati novi život Krleži, ostvariti susret Krleže i današnjeg vremena
i prostora”, kazao je Matović Hini.
Petlevski je istaknula da je Krleža “imao sposobnost
dramaturškog mišljenja, proširene dramaturgije, dramaturgije vremena”,
te je “definirao simptome istovremenog nastanka kapitalizma i njegovog
urušavanja”.
“Krleža nije ponudio rješenja, već ih je samo postavio. Značenja
se nadopunjuju kroz vrijeme i u tome je veličina Krleže. On je kroz
svoje ‘dramatis personae’ i svoj cjelokupni opus postavio probleme za
nas danas i zato je on živ pisac”, pojasnila je Petlevski.
Kako je Krleža bio čovjek “koji je uživao u modernitetu grada, u
gradskoj atmosferi, okupljalištima koja su služila kao forum za
raspravu”, koji je “živio prošireni salon svoje kuće”, ideja je
događanja taj “prošireni salon Krležina opusa” oživjeti šetnjom Zagrebom
kroz mjesta obilježena duhom velikoga pisca i raspravom o njegovim
promišljanjima.
U toj jednodnevnoj “drami prolaska kroz postaje Zagreba s duhom
Krleže” istaknuti umjetnici različitih poetika i naraštaja sudjeluju u
dramaturški osmišljenim programima u kojima kroz spoj glumačkog,
plesnog, redateljskog i književno-teoretskog ukazuju na povezanost
teksta i konteksta izvedbe Krležina duhovnog nasljeđa.
Time stvaramo neku vrstu “teatra mundi” koji Krležu promatra
“problematskog i živog”, problematizirajući neke neuralgične ročke koje
je on još u svoje doba definirao a s kojima se mi i danas susrećemo,
kazala je Petlevski.
Ideja je takvog dramaturški osviještena postupka razvijanje
novih živih dijaloga i ogledanja, koja nisu tek puka “ugledanja” u
Krležu, nego i “polemiziranja sa sjenom njegova živoga duha”.
Živi duh Krleže kao kanonskoga pisca na prvoj postaji putovanja s
njime “od Gvozda do Močvare” oživio je Predrag Matvejević točno u podne
u Memorijalnom prostoru Miroslava i Bele Krleža na Krležinu Gvozdu kroz
program “Sjećanje Krležnih suvremenika”.
Uslijedio je “razgovor za Krležinim stolom” u Hotelu Esplanade o
novoj-staroj Europi i novom-starom kapitalizmu u kojemu su sudjelovali
Branka Cvitković, Žarko Paić, Goran Pavlić, Sibila Petlevski i Zlatko
Sviben.
Na trećoj se postaji u Kazališnoj kavani “susreću” Rene
Medvešek, Mario Kovač, Olga Pakalović, Velimir Visković, Feđa
Gavrilović, Sibila Petlevski i Goran Matović.
“Kavana Kavkaz svojedobno je bila kulturno okupljalište Zagreba.
Danas kavane to više nisu, no postavlja se pitanje koji je taj prostor u
kojima intelektualac može danas artikulirati svoje mišljenje? “, kazala
je Petlevski. Upravo to pitanje, na koji način danas osvješćujemo
mogućnost da djelujemo u ovome društvu, to je ostavština Krleže,
istaknula je.
Na četvrtoj postaji događanja u Muzeju Mimara premijerno će biti
prikazan film Željka Senečića “Glembajevi”. Program završava u Močvari,
gdje će petu postaju sjećanja na Krležu obilježiti zagrebačka premijera
monokoreodrame “Krležina Saloma” u produkciji Umjetničke akademije u
Osijeku i izvedbi Selme Mehić uz gostovanje Ivana Ćaćića.
Program se odvija uz podršku Grada Zagreba, Muzeja grada
Zagreba, Centra Miroslav Krleža, Memorijalnog prostora Miroslav i Bela
Krleža, Teatra poezije i Projekta Theatrum Mundi Akademije dramske
umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
