Život suvremenog čovjeka praktički je postao nezamisliv bez
interneta, no osim praktičnih posljedica globalne virtualne umreženosti
napredak tehnologije omogućio je i evoluciju umjetnosti, piše The
Huffington Post.
Prije samo nekoliko desetljeća urbana je subkultura svoje
subverzivne ideje oglašavala porukama ispisanim pod okriljem noći na
fasadama zgrada. Danas postoje Twitter i druge društvene mreže kao novo
okruženje u kojemu se sve moguće vrste ideja natječu za online pozornost
uslijed neograničene količine informacija.
Ljubitelji umjetnosti nekoć su morali ići u muzeje ili galerije;
danas postoje virtualne izložbe, virtualni obilasci muzeja, pa čak i
organizirani online susreti s umjetnicima.
Koristeći društvene mreže kao medij, umjetnici su transformirali
paradigmu umjetničkog djela, smatra pisac i kritičar Blair Schulman,
urednik online portala Art Tattler.
Internet je preplavljen besplatnim umjetničkim sadržajima:
vizualni umjetnici, pjesnici i glazbenici pune ga brže nego ikada dosad.
Mreža je umjetnicima omogućila prijelaz s nekadašnje serije
odvojenih pojedinačnih projekata na neprekidan i neograničen niz
ekspozea svojeg umjetničkog identiteta kao prepoznatljivog, jedinstvenog
brenda, pri čemu njihova na taj način privučena publika postaje
sastavnim dijelom njihova medija, napominje Schulman.
Ideja “remekdjela” dosegnula je svoju logičku suprotnost u
“novom umjetniku” – proizvođaču kulture koji spaja nadarenost i
kontemplativno promišljanje s osjećajem hitnosti i rapidnom produkcijom.
Čin kreativnog stvaranja postao je, tako, “skupna vježba jačanja
mišića” nečijeg osobnog umjetničkog brenda, a slike, glazba i riječi
samo “kapljice u bazenu umjetničkog znoja” pruženog svima na uvid,
ocjenjuje umjetnik, pisac i bloger Brad Troemel.
Umjetnost postinterneta kao put u istinsku univerzalnost
Ako je slika realizacija sna proizašlog iz mašte ili stvarnosti,
je li digitalna umjetnost sastavljena od koda i otvorenog izvora sličan
san, ali sastavljen od bioritmova, pita se Schulman.
Iz toga proizlaze brojna pitanja o “umjetnosti na Mreži,
umjetnosti postinterneta ili novih medija”, pri čemu su ključne riječi
“ubrzavanje” i “instant prilagodba”, istaknuo je.
Istodobno, internet se pokazao kao medij koji podržava
mentalitet mase, gdje odsutnost uređivačke intervencije i punktuacije u
kombinaciji s brzim zaključcima pridonosi osjećaju vlastite ispravnosti i
kad ti zaključci nisu osobito dobro artikulirani, upozorio je.
Digitalni umjetnik Eric Fickes smatra da se svijet približava
novoj epohi povijesti umjetnosti. “Hiperpovezanost nudi novo umjetničko
iskustvo koje bi moglo odgovarati definiciji umjetnosti postinterneta”,
kazao je. “Ako je tradicionalni galerijski prostor klasična glazba, onda
je Mreža punk rock”, ocijenio je Fickes.
Okolnosti su se promijenile za umjetnike, ali i za njihove
publike – brzina dotoka novih informacija na društvenim mrežama mijenja
navike gledanja.
“Promatrajući zaslon računala, ne zadržavamo se previše na
jednoj promjeni statusa, slike, ili djela”, napomenuo je Troenel. Raspon
pozornosti promatrača pod velikim je pritiskom nebrojenih informacija
koje pristižu istodobno i fragmentirano.
Umjetnost na Mreži zamaglila je granice apsorpcije a, kako bi
zadržali taj “pogled iz zraka”, promatrači moraju kultivirati
indiferentnost, odnosno, vjerovanje da je svaka dobivena informacija
podjednako važna, smatra Troenel.
Nakon što je internet otvorio vrata svima, umjetnost i Mreža
prošli su evoluciju od pisanja po fasadama do pisanja po ekranima
računala, pametnih telefona i drugih čuda suvremene tehnologije, uz
pomoć kojih je estetiku, kreativnost i ideologiju danas moguće
transponirati u sve zakutke svijeta, napomenuo je Schulman.
Ta promjena obrazaca i kanala komunikacije otvorila je put ka mogućnosti neke vrste univerzalnosti, dodao je Schulman.
