Nakon 42 godine provedene u
zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) i stotinjak ostvarenih
uloga, nacionalna prvakinja Branka Cvitković odlazi u mirovinu, što je
na maloj svečanosti zahvale obilježeno u utorak u foyeru HNK, koji je
bio premali za sve okupljene kolege, prijatelje, bivše i sadašnje
studente te dramske umjetnice.
“Smiriti samoljublje,
obuzdati taštinu, ne zaboraviti suštinu smisla bavljenja umjetnošću,
osluškivati istinu o sebi i oko sebe, biti hrabra i ne odustati, biti
luda, a normalna, izdržati padove i ponovno se dići te, što je
najvažnije, nikada ne prodati dušu, istraživati i bespoštedno se davati
ne očekujući ništa zauzvrat”, tim je riječima Cvitković opisala što za
nju znači biti glumac.
“Ne bojati se suočiti s novim, drugačijim, neistraženim,
prepustiti se izazovima koji će pokrenuti naše potencijale i razigrati
našu maštu, pomicati vlastite granice i mijenjati se tako da iznenadimo
sami sebe, mijenjati karaktere a ostati svoj, nastavila je, dodavši kako
je upravo ‘ostati svoj’ ono što u sebi nosi tajnu koju svaki glumac sam
za sebe gradi tijekom čitavog života.
Napomenula je kako je biti glumac kao da ste dobrovoljni
polaznik škole koja se zove kazalište, čiji je “oduševljeni polaznik
istraživač i pripadnik još danas, a nada se da ju neće nikada završiti,
pa i po cijenu da ju zbog toga proglase lošim učenikom”.
“Kada se prisjetim svih odigranih uloga u ovoj kući i izvan nje
pitam se je li moguće to sve nositi u sebi i nalaziti prostora za neke
nove, no vjerujem da u meni još nije tijesno”, istaknula je.
Intendantica HNK Dubravka Vrgoč današnje druženje u foyeru HNK
ne smatra “oproštajem” ili “odlaskom”, već načinom da se toj umjetnici
zahvali za dosadašnje 42 godine što je, ocijenila je, doista mnogo u
hrvatskom glumištu “gdje nije lako opstati, ustrajati i ostati”. “Branka
je svo troje uspjela i neka bude primjer svim mladim glumcima koji
pokušavaju ući u ovo kazalište i pronaći posao, pokaže im da se može i
treba”, rekla je.
Kad pogledamo unatrag vidimo da HNK jednu trećinu svog
postojanja na pozornici ima Branku Cvitković, koja je od mladenačkih
uloga svojom pojavom, specifičnim urbanim načinom življenja,
razmišljanja kazališta i filma, ostavila veliki trag na toj i različitim
pozornicama u Zagrebu, kazao je Ivica Buljan, ravnatelj Drame HNK.
Cvitković se studiju glume posvetila nakon završene književnosti
na Filozofskome fakultetu, a još je kao studentica nastupala u
predstavama Vlade Habuneka, Dine Radojevića, Joška Juvančića, koji su u
njoj prepoznali veliku umjetnicu i intelektualku.
Od 1973. do danas odigrala je stotinjak uloga, od kojih su mnoge
ušle u antologiju hrvatskog glumišta i među kojima se ističu Marija
Antonovna u Gogoljevu “Revizoru”, kojoj je ostala odana cijeli radni
vijek, te legendarna Zagrepčanka Branislava Glumca, koja joj donosi
kultni status.
Za svoj umjetnički rad dobila je brojne nagrade, a 40
godina aktivne karijere na hrvatskim pozornicama, proslavila je ulogom
Jozefine u “Unterstadtu” Ivane Šojat Kuči u osječkome HNK.
Osim u matičnoj kući svojim je ulogama obilježila mnoga
Histrionska ljeta, Dubrovačke ljetne igre, pulski INK, zagrebački Teatar
&TD, snimila je niz filmova i TV drama, a značajan je i njezin rad s
mladim dramskim umjetnicima. To je ostvarila kao profesorica na
Umjetničkoj akademiji u Osijeku, te novom ulogom, odnosno angažmanom
redateljice u kojoj prošle sezone debitira u osječkome HNK s predstavom
“Navještenje” Paula Claudela. Od početka ove akademske godine docentica
je i voditeljica Odsjeka glume novoosnovanoga studija glume pri
Sveučilištu DIU Libertas.
U foyeru HNK postavljena je i prigodna izložba fotografija i
kostima koji svjedoče o njezinu plodnom višegodišnjem umjetničkom
angažmanu.
