U srijedu 8. travnja 2015. u 12 sati u Gradskoj loži priređuje se otvaranje izložbe fotografija PAPA FRANJO U IZRAELU kao i predstavljanje knjige:
SVETA STOLICA I HRVATSKA: DVADESET GODINA DIPLOMATSKIH ODNOSA (1992- 2012.).
Oba događanja su u organizaciji Zadarske nadbiskupije i Zadarske županije.
Izložba:
Veleposlanica Države Izrael u Republici Hrvatskoj
gđa. Zina Kalay – Kleitman:
Odnosi
između Države Izrael i Svete Stolice zasnivaju se na međusobnom
poštovanju i dijalogu.
Kao što Izrael osigurava slobodu štovanja svih
vjera, tako papa Franjo gradi mostove mira i bratstva između svih vjera.
Posjet pape Franje nastavak je puta njegovih prethodnika: povijesnog
posjeta 2000. godine pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. u 2009.
godine.
Ti posjeti doprinijeli su procesu pomirenja, priznanja i
dijaloga između Katoličke Crkve i židovskoga naroda, kao i odnosima
između Izraela i Svete Stolice.
Knjiga:
U predstavljanju će sudjelovati: mons. dr. Želimir Puljić, gosp. Filip
Vučak, veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, gosp.
Božidara Petrač, urednik knjige i predsjednik Društva hrvatskih
književnika.
Predgovor iz knjige napisao je mons. Želimir Puljić :
Veleposlanstvo
RH pri Svetoj Stolici organiziralo je 29. listopada 2012. konferenciju s
radnim naslovom: “Sveta Stolica i Hrvatska. Dvadeset godina
diplomatskih odnosa”.
Konferencija je održana u Papinskoj akademiji za
znanost u Vatikanu. Godinu dana kasnije, 5. studenog 2013., u Papinskom
hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, predstavljena je knjiga u kojoj su
objavljeni govori i priopćenja koji su održani na spomenutoj
konferenciji.
Knjiga ima 120 stranica, a objavila ju je Vatikanska
izdavačka kuća “Libreria Editrice Vaticana”.
Hrvatska je među
prvim državama bivšeg komunističkog bloka koja je s četiri potpisana
ugovora uredila odnose s Katoličkom Crkvom.
Ugovorima nije “izboren”
nikakav povlašten položaj Crkve u društvu, već je osigurana sloboda
služenja.
Jer, Država i Katolička crkva, “svaka u svom poretku, neovisne
su i samostalne”, pa je potrebna zdrava obostrana suradnja i uzajamno
uvažavanje kako ne bi došlo do nepotrebnog unutarnjeg cijepanja i
podjelâ.
Svjetovnost države, naime, koja je otvorena religiji i vjeri,
pomaže da ne dođe do “konfesionalizacije društva” ili pak do
“antiklerikalizma” koji se onda obično pretvori u “protukršćanski i
protureligijski” pokret. Stoga, treba zastupati “svjetovnost države” i
državnih struktura i boriti se za njihovu neovisnost.
Ugovori
između Svete stolice i Republike Hrvatske, koji su sklopljeni nakon
uspostave diplomatskih odnosa, plod su obostranog uvažavanja, rešpekta i
priznavanja.
Tome u prilog ide i činjenica povijesnih okolnosti u
kojima su oni nastajali, rađali se, bili raspravljani i potpisani.
Oni
su zapravo vidljiva kruna stoljetnih odnosa između hrvatskog naroda i
Svete stolice koji su bili “trajni i dobri”.
Tim pravnim aktima stvoren
je prostor slobodnog služenja u zajedničkoj brizi za čovjeka i za opće
dobro. Time je ujedno stvorena podloga i drugim vjerskim zajednicama u
RH za ostvarenje vjerske slobode i slobode savjesti.
U tom vidu “obnova”
diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Republike Hrvatske, kao i
naknadno sklopljeni ugovori hrabar su povijesni čin traženja novih
putova i utiranja novog načina suživota prema najsuvremenijim
shvaćanjima vjerske slobode.
A oni se temelje na ustavnim načelima
Republike Hrvatske, međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, kao i
crkvenim zakonima i dokumentima Drugog Vatikanskog sabora.
