Portugalski sineast i doajen
svjetske kinematografije Manoel de Oliveira umro je u četvrtak u 106.
godini u svom rodnom Portu, izvijestio je filmski producent Luis
Urbano.
Najstariji aktivni redatelj na svijetu prvi je film snimio 1931. u
doba nijemog filma, a otad je snimio više od 50 dugometražnih filmova i
dokumentaraca. Prvi igrani film je, zbog nerazvijenosti portugalske
kinematografije snimio 1942.
“Iako je zašao u pozne godine, u srcu je ostao mlad”, rekla je glumica Gloria de Matos.
Rođen je 11. prosinca 1908. u Portu. U mladosti je bio uspješan sportaš, a filmom se počeo baviti amaterski.
Prvi dokumentarni film Rad na obalama Doura (Douro, faina
fluvial) prikazan je 1931., a premijera njegova posljednjeg filma
održana je u prosincu 2014., u mjesecu u kojemu je napunio 106 godina.
Isti je mjesec nagrađen francuskom nagradom Legije časti.
Zahvaljujući pomoći Portugalskog filmskog centra kontinuirano
radi od 1972. i u tom se razdoblju usmjerava prema filmskome modernizmu,
a tematski je zaokupljen kritičkim prikazom portugalskoga građanstva.
Poznato je da je bio proganjan u doba Salazarove diktature.
Značajniji su mu filmovi Prošlost i sadašnjost (1972.), Benilde –
majka djevica (1975.), Pogubna ljubav (1978.), Francisca (1981.),
Božanska komedija (1991.), Putovanje do početka svijeta (1997.), Pismo
(1999.), Vraćam se kući (2001.), Kristofor Kolumbo, enigma (2007.)
Najveći je uspjeh postigao filmom Satenska papuča iz 1985., a svoj
posljednji, kratkometražni film Starac iz Restela snimio je 2013.
U filmu Wima Wendersa Priča iz Lisabona iz 1995. pojavio se u kameo ulozi.
Osvojio je dva Zlatna lava na filmskom festivalu u Veneciji te Zlatnu Palmu u Cannesu za životno djelo.
