Pretpremijera filma redatelja i
scenarista Željka Senečića o slavnoj fotografkinji i slikarici Dori
Maar i predstavljanje romana “Dora i Minotaur – Moj život s Picassom”
poznate spisateljice Slavenke Drakulić uveli su brojnu publiku
okupljenu u srijedu navečer u kinu Europi u festival Francuske u
Hrvatskoj – manifestaciju ” Rendez-vous” koja će početi 5. svibnja
otvaranjem velike izložbe glasovitoga francuskog kipara Augustea
Rodina u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu.
Festival Francuske u
Hrvatskoj bit će za nas jedinstvena prilika za upoznavanje francuske
kulture i umijeća življenja, uvjeren je ministar kulture Berislav Šipuš
koji je izrazio i zadovoljstvo što su baš kulturni događaji u kojima je u
središtu Dora Maar doista pretpremijera te velike manifestacije koja će
nas u pet mjeseci trajanja obogatiti s više od 150 događaja u 22
hrvatska grada.
Francuska veleposlanica u Hrvatskoj Michele Boccoz zahvalila je
svima koji su sudjelovali u pripremi toga velikog festivala kojim se
Francuska predstavlja hrvatskoj javnosti. Riječi zahvale uputila je i
vlasniku izdavačke kuće “Fraktura ” Seidu Serdareviću zbog promicanja
francuske književnosti u Hrvatskoj. Veleposlanica Boccoz podsjetila je i
na izložbu “Dora Maar i Picasso – dodir pogledima”, održanu u Galeriji
Klovićevi dvori 2004. godine koju je priredila nedavno preminula
ravnateljica te galerije Marina Viculin.
Osvrnuvši se na najnoviji roman Slavenke Drakulić, francuska
veleposlanica istaknula je da u njemu autorica progovara o odnosu žene i
muškarca, odnosno o darovitoj mladoj ženi čija je sudbina obilježena
intenzivnom vezom sa slavnim Pablom Picassom u predratnom i ratnom
Parizu. Podsjetila je i na riječi Slavenke Drakulić kako su joj “u
trenutcima samoće riječi najbolje društvo”, dodajući kako je Slavenka
Drakulić bila prisiljena otići iz Hrvatske u egzil jer je svojim
pisanjem upozoravala, među ostalim, na militantnost i šovinizam.
Senečić i Drakulić o svojim uratcima potaknutim osobnošću Dore Maar
“Sve se događa što se treba dogoditi” – rečenica je koja uvodi u
film Željka Senečića o Dori Maar koji je, kako je posvjedočio po njegovu
prikazivanju u razgovoru sa Slavenkom Drakulić i Seidom Serdarevićem,
radio dugo i sam ga je financirao. Senečić je i uvjeren da će
pretpremijera u kinu Europi biti i jedino njegovo prikazivanje jer neće
moći platiti prava za prikazivanje fotografija Dore Maar za što već zna
da bi ih trebao platiti šest tisuća eura, a još ne zna koliko će novca
za prava tražiti Picassova fundacija, ali očekuje puno veći iznos.
Kako to neće moći platiti, Senečić se našalio da “film neće
baciti u Savu kao svoje slike, već će ga baciti u Seinu”. Na
Serdarevićevu primjedbu da bi mu možda mogli pomoći HRT ili HAVC,
Senečić je kratko odgovorio “možemo se kladiti da neće”.
Slavenka Drakulić posvjedočila je kako ju je suradnja sa
Senečićem na filmu potaknula da pronikne što se to nalazi “iza maske”
Dore Maar. Jasno se ogradila od toga da njezina knjiga ima bilo kakve
biografske elemente jer nema veze s povijesnom Dorom Maar već se
njezinom osobnošću.
Osvrnula se i na riječi Alicije Dujovne Ortiz, jedne od autorica
biografije o Dori Maar, kako bi i ona sada možda napisala o njoj roman,
istaknuvši kako se, za razliku od Ortiz, ona to i usudila.
Polazište najnovijega romana Slavenka Drakulić bila je pronađena
bilježnica Dore Maar na temelju koje je autorica rekonstruira njezin
patnju i radost, život u kojem je ona bila važnim dijelom pariškoga
nadrealističkog umjetničkoga kruga u kojemu su bili Paul Éluard, Jacques
Lacan, Georges Bataille i mnogi drugi slikari, pjesnici i filozofi s
kojima je Dora Maar prijateljevala.
Ulomke iz romana čitala je glumica Judita Franković.
U razgovoru su dotaknute i neke aktualne teme, kao što je
pitanje “pilule dan nakon”, a Drakulić je to prokomentirala riječima
kako se “nitko drugi ne može osim žena izboriti za svoja prava, ali da
je problem što žene nisu samosvjesne”.
Kad je pak riječ o hrvatskoj sadašnjici, Drakulić smatra da se ona može sažeti u sintagmu “korak naprijed pa tri koraka nazad”.
