Izložba ‘Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse’ (BAUNET),
koja će se u Muzeju suvremene umjetnosti otvoriti na Dan Europe 9.
svibnja, predstavlja opuse umjetnika, arhitekata i dizajnera koji su se
školovali na najutjecajnijoj međunarodnoj školi, Bauhaus, a potječu iz
Hrvatske: Otti Berger, arh. Gustav Bohutinsky, Ivana Tomljenović Meller,
i regije: August Černigoj iz Slovenije i arh. Selman Selmanagić iz
Bosne i Hercegovine.
Utjecaji ideja i prakse Bauhausa širili su se u dva pravca: preko djela
profesora i studenata te pedagoškim metodama i programima škole.
Najčešće su likovni i estetski jezik djela bili blisko povezani s
obrascima edukacije koje su studenti usvajali na školi.
Hrvatski studenti pohađali su na Bauhausu u Dessauu pripremni tečaj koji su vodili Josef Albers i Lászlo Moholy-Nagy, slušali predavanja o elementima likovne umjetnosti, boji i formi koja su držali Vasilij Kandinski i Paul Klee,
usavršavali se u specijaliziranim radionicama koje su vodili istaknuti
profesori. Znanje i iskustvo stečeni na Bauhausu u velikoj su mjeri
utjecali na formiranje njihovih umjetničkih stavova i izraza. Stoga će
ideje Bauhausa biti utkane u njihov likovni i arhitektonski rad, a
pedagoške metode Bauhausa pretočene u nastavu koju su poslije i sami kao
profesori vodili.
Najutjecajnija u prenošenju i širenju ideja i praktičnoga znanja
stečenih na Bauhausu bila je Otti Berger, koja je nakon diplomiranja
ostala voditi i predavati u radionici tekstila, 1931–32. Ivana
Tomljenović po povratku u rodni Zagreb 1938. predavala je likovnu
umjetnost na srednjoj školi. Gustav Bohutinsky prenosio je bauhausovska
načela u arhitektonske projekte koje je radio u Zagrebu i Hrvatskoj, do
odlaska u SAD 1949. godine.
Otti Berger (Zmajevac, 4. listopada 1898. – Auschwitz,
travanj 1944.) bila je hrvatska dizajnerica koja nakon zagrebačke
akademije, u prosincu dolazi u Dessau i od 1. siječnja 1927. studira na
Bauhausu. Pripremni tečaj pohađa kod László Moholy-Nagya, te predavanja
Kandinskog i Kleea koja će imati velik utjecaj u njenom umjetničkom
radu. U listopadu 1927. upisuje drugi semestar u tekstilnoj radionici te
1930. prima Bauhaus diplomu br. 31. Nakon završetka studija, na
preporuku Gunte Stölzl počinje voditi tkalačku radionicu i postaje
zamjenica voditeljice tekstilne radionice. Bauhaus napušta 1932. te u
Berlinu otvara vlastiti ‘Atelje za tekstil’. Otti je prva tekstilna
dizajnerica koja je patentirala uzorak tkanine ‘Lame – Plume’ (London)
1938. Zbog bolesti majke vraća se u Zmajevac, odakle je 1944.
deportirana u Auschwitz i pogubljena.
Ivana Tomljenović Meller (Zagreb, 2. rujna 1906. –
Zagreb, 1988.) bila je hrvatska slikarica, fotografkinja i dizajnerica. S
grupom bečkih studenata odlazi u Dessau i u jesen 1929. upisuje se na
Bauhaus. Nakon pripremnog tečaja koji je pohađala pod vodstvom Josefa
Albersa, upisuje se na fotografski odjel, a profesor joj postaje Walter
Peterhans. Na Bauhausu ostaje dva semestra, do rujna 1930. Nakon
putovanja po Europi, 1938. vraća se u Zagreb i počinje raditi kao
profesorica crtanja. Tomljenović je jedina studentica na Bauhausu koja
je snimila film i koji se čuva u MSU-u.
Gustav Bohutinsky (Križevci, 24. rujna 1906. –
Honolulu, Hawaii, 12. svibnja 1987.) bio je hrvatski arhitekt. Bauhaus
je pohađao za ljetnog semestra 1930. i jedini je hrvatski student
arhitekture na školi u Dessauu. Malo je podataka o njegovu boravku na
Bauhausu, i po povratku u Zagreb nastavlja studij arhitekture pod
vodstvom Drage Iblera na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji. Godine 1949.
odlazi u SAD i nastavlja arhitektonsku karijeru. Jedini je hrvatski
arhitekt na Bauhausu gdje je proveo jedan semestar. U Zagrebu radi
atelje za svog brata kipara Emila Bohutinskog u Jadranskoj 15.
Avgust Černigoj (Trst, 24. kolovoza 1898. – Sežana, 17.
studenog 1985.) bio je slovenski slikar, grafičar i predstavnik
konstruktivističke umjetnosti. Nakon školovanja na akademiji u Münchenu,
početkom 1924. odlazi u Weimar i na Bauhausu upisuje radionice koje
vode Vasilij Kandinski i László Moholy-Nagy. Iako je na Bauhausu boravio
relativno kratko, taj boravak bio je značajan za nastanak njegovog
opusa koji je razvio u konstruktivističkim ambijentima i kroz tehnike
kolaža i asamblaža. Prvi je student iz ove regije na Bauhausu u vrijeme
Weiamra, drugi studenti dolaze u Dessau. Začetnik je avangarde u
Sloveniji.
Selman Selmanagić (Srebrenica, 25. travnja 1905. –
Berlin, 7. svibnja 1986.) bio je arhitekt, urbanist i dizajner. Na
Bauhausu je studirao od 1929. do 1932. i jedini je student
jugoslavenskog podrijetla koji je u cijelosti završio studij
arhitekture. Pripremni tečaj upisuje 29. listopada 1929. kod Josefa
Albersa, a 1930. upisuje drugi semestar u Radionici za graditeljstvo
koju je vodio Alfred Arndt. Pohađa predavanja Kleea, Kandinskog,
Peterhansa, Meyera, Hilberseimera, Mies van der Rohea koji će imati
velik utjecaj u njegovom budućem radu. Diplomirao je 15. srpnja 1932., a
diploma je izdana pod rednim br. 100. Školovanje na Bauhausu odrazit će
se u Selmanagićevom arhitektonskom, ali i pedagoškom radu na Visokoj
umjetničkoj školi Weissensee u Berlinu gdje dolazi na poziv Marta Stama
1950. Diplomirao je kod Mies van deer Rohea. Bitan je za urbanizam
međuratnog Berlina i radi na planovima njegove poslijeratne obnove.
Bavio se produkt dizajnom – dizajn stolica, interijera javnih prostora, a
ostvario je i zapaženu pedagošku karijeru.
No osim radova studenata, bit će izložena i djela njihovih profesora,
glasovitih umjetnika koji su na Bauhausu predavali i vodili radionice: Marcela Breuera, Vasilija Kandinskog, Paula Kleea, Hannesa Meyera, Lászla Moholy-Nagya, Oskara Schlemmera, a usto će izložbom biti obuhvaćeni koncepti i pedagoške metode rada škole.
Izložba se sastoji od više od tri stotine djela u raznovrsnim medijima
od slika, grafika, crteža, objekata, preko arhitektonskih nacrta i
maketa, tekstila i namještaja, do fotografija i filma, a potječu iz
hrvatskih i inozemnih muzejskih zbirki od kojih izdvajamo: Stiftung
Bauhaus Dessau, Bauhaus Archiv Berlin, Bauhaus-Universität Weimar,
Narodni muzej, Beograd, Galeriju Avgusta Černigoja, Lipica, privatni
arhiv Monike Stadler. Na izložbi se predstavljaju i djela iz privatnih
zbirki, među kojima Arhiv Selmana Selmanagića iz Berlina, Daimler Art
Collection iz Berlina, a posebno mjesto zauzima Zbirka Marie-Luise
Betlheim iz Zagreba.
Zmajevi u Weimaru i u MSU-u
U brojnim radionicama početkom svake jeseni na Bauhausu su profesori,
studenti, školarci i djeca izrađivali zmajeve s kojima su zatim hodali u
povorci kroz Weimar, i penjali se na vrh brda gdje bi održali
natjecanje u puštanju zmajeva. Takav način razonode bio je sukladan
nekonvencionalnom, novom načinu života na Bauhausu, prožetom
eksperimentiranju u plesu, glazbi, vrtlarenju, stilu odijevanja…
Upravo traganje za novim okruženjem motiviralo je studente i profesore
da organiziraju festivale zmajeva i povežu ga s glazbom koju je izvodio
zanimljiv Bauhaus bend, a koji je bio na čelu festivalske povorke. Takvo
ozračje privlačilo je publiku ne samo iz Weimara nego i iz okolnih
gradova.
Po uzoru na studente Bauhausa, u sklopu projekta BAUNET i u povodu
otvaranja izložbe, učenici aranžersko-scenografskog odjela Škole
primijenjene umjetnosti i dizajna iz Zagreba izradili su zmajeve koje će
prezentirati među publikom na otvaranju izložbe u subotu, 9. svibnja
2015. Tako će se otvaranje približiti pravom bauhausovskom duhu, a i
nadalje za cijelo vrijeme trajanja izložbe svaki posjetitelj s kupljenom
ulaznicom dobit će prigodnog zmaja na dar.
