Badilj, bajin, facolić, đilat, fagot, alač i abak? Možda ruaz, sklatuara? Imbrač, ašumivanje, spicivanje, ancikor, mačak?
U suvremenom svijetu riječi su često jedini svjedoci zaboravljenih stvari, znanja, vještina i postupaka. Treba li to uopće znati i čemu takvo znanje služi, ima li smisla te riječi čuvati, o njima brinuti i tumačiti njihova danas, naizgled, nepotrebna značenja? Prof.dr.sc. Vladimir Skračić i izv.prof.dr.sc. Nikola Vuletić drže da ima i tim se uvjerenjem ravnaju u svome znanstvenom radu, a ideju su nedavno prezentirali i posjetiteljima Morskog utorka u Gradskoj knjižnici Zadar. Kako su kazali, iako je odjek takvoga rada za sada bio neznatan, odlučili su ipak nastaviti, izložiti stavove i prijedloge za jedan mali projekt pod naslovom – “Jadranska jezična ambulanta”, piše Narodni list
Pedrale i Trata
-Ta ambulanta imala bi svoju dijagnostičku i terapeutsku svrhu, ali bila bi i ono što etimološki znači riječ ambulanta, to jest mobilna stanica, koja bi, osim u Zadru, od mjesta do mjesta pružala pomoć “unesrećenima”. Ukratko, namjera nam je popisati, a onda i očuvati riječi koje su se ne tako davno koristile u svakodnevnoj komunikaciji, a polako postaju arhaizmi i nestaju iz jezika. – kaže Nikola Vuletić, profesor zadarskog sveučilišta. Nastupom novih vremena, napuštanjem poslova i djelatnosti kojima su se naši stari bavili, brojne riječi i izrazi nestali su iz svakodnevnoga govora mlađih generacija. Njih zamjenjuju “novi”, moderni termini, nerijetko u najnovije doba pridošli putem video medija iz anglosaksonskog govornog područja. Tako i autohtoni stanovnici priobalnog i otočnog područja danas vjerojatno više ne razumiju ponekog “dida” ili “babu”, kada se koriste nekada uobičajenim mjesnim izrazima.
-Namjerno smo upotrijebili riječ ambulanta koja asocira na bolest, hitan slučaj. To zapravo i jest tako na neki način, riječ je o jednom drugačijem, nadamo se popularnom, pristupu prikupljanju ugroženog rječnika. Usredotočili smo se na Jadran zato što smo prof. Skračić i ja, kao inicijatori, svoje istraživanje i profesionalni rad posvetili jadranskom prostoru, i kroz godine terenskog rada imali smo se prilike uvjeriti da su promjene u načinu života dobile i na jezičnoj razini svoj odraz. Prije pedesetak godina bi teško našli bilo koga na otoku koji ne zna što je pobuk, danas je situacija obratna. Naprotiv, nećete naći nikoga, pa ni najstarijega, tko ne zna što je mobitel ili mobilni uređaj. – pojašnjava Vuletić, ističući kako s promjenama u načinu života u uporabu ulaze novi predmeti, a drugi nas napuštaju i time neizbježno i pojedini nazivi odlaze u zaborav. Klasično pitanje, je li to šteta?
-Među nekim poznatim lingvistima je popularan pristup da treba zaustaviti izumiranje jezika. No, moramo znati da su jezici oduvijek nestajali, da su se mijenjali, i kako u tome, da me se krivo ne shvati, nema ništa tragičnoga. To ne znači da treba podržavati jezične ideologije koje se ostvaruju u zatiranju dijalekata. Ili, pak, jezika manjina. Naravno da sve treba učiniti kako bi bilo koji aspekt ljudskog nematerijalnog bogatstva bio sačuvan. Međutim, treba nam biti jasno da se jezici neminovno mijenjaju i da promjenom načina života često samo u jeziku ostaje uspomena na ono kako se živjelo nekada. Bez žaljenja za nekadašnjim načinom života, držimo da je vrijedno znati kako se nekada živjelo jer je to izvor informacija o nama samima. – navodi prof. Vuletić, uz primjedbu kako je i učiti na iskustvu bitan dio odrastanja jednoga naroda.
-Kada krenete iz Zadra u Biograd, na izlazu iz Sukošana nailazi se na uvalu Tratica. Uvala je ime dobila po mreži trati, budući da je osobito pogodna za lov tom mrežom koje više i nema. Niz je sličnih toponima, nerazumljivih novim naraštajima. Imate na našim škojima razne Pedrale, Padrole, Petrale, čiji nam sam izgled sugerira na postojanje nekadašnjih kamenoloma. Raznorazni toponimi nam svjedoče kojim su se djelatnostima bavili žitelji određenih naselja. Budući da je stanovništvo ovoga podneblja, napose na našim škojima, bilo dominantno okrenuto ribarstvu i životu od mora, i kako smo mi tu domaći, odlučili smo dio svoga vremena posvetiti istraživanju leksika u nestajanju unutar zadarskog i šibenskog obalnog i otočnog prostora.
Htjeli bismo to učiniti nešto drugačijim načinom rada na prikupljanju tih riječi, koji bi uključivao zajednicu, a na tu smo ideju došli kroz seriju predavanja u malim mjestima i seoskim sredinama, gdje i stariji i mladi ljudi vrlo pozitivno reagiraju na bilo kakvu inicijativu koja se tiče registriranja njihovog govora. Tu dolazimo do ambulante, poigrali smo se izvornim značenjem glagola ambulare, što znači šetati, jer su ambulantna kola išla uokolo u pomoć ranjenima i bolesnima. I baš je to ideja, da mi kao tim stručnjaka za jezik, obilazimo naselja, pogotovo otočna, gdje je demografska situacija najnepovoljnija. I da pokušamo predavanjima, u školi, knjižnicama, društvenim domovima, uspostaviti kontakt s mladima i omogućiti im da kroz vrlo jednostavan oblik angažiranog razgovora sa starijim ukućanima doprinesu skupljanju rječničkoga blaga vlastitoga govora. Iz ribarstva, pomorstva, ali i drugih područja, premda je ribarski leksik najugroženiji zbog nove regulative malog ribarstva. – tvrdi Nikola Vuletić i napominje kako je posve evidentno da bi ta ranije raširena aktivnost mogla postati iznimka s nekolicinom “endema”.
Neumitno će se i riječi koje opisuju te postupke izgubiti kroz dva-tri naraštaja. Prije pola stoljeća su vladali drveni brodovi i jedra, a danas su, unatoč nastojanjima da se očuva tradicija i baština, poput rada udruge “Latinsko idro”, tu plastični brodovi, motori ili penta s “toliko i toliko konja”.
-Konkretno, naša je ideja da se na volonterskoj bazi nađemo s mladima u njihovim mjestima i dogovorimo koje nas točno leksičko polje zanima. Na primjer da s bakama i djedovima kroz mjesec dana pričaju o mrežama. Kako se njima lovilo, kako su se krpale, plele, i da to autentično zabilježe, po mogućnosti modernim audio uređajima, a mi bismo se potom periodično, kao neka ambulantna kola, vraćali u ta mjesta, prikupili materijal, obradili ga i učinili dostupnim javnosti putem interneta, naročito u tim sredinama. Projekt je još u povojima. Povratna informacija kazuje da smo na pravom tragu, interesa ima. Pogotovo među našim kolegama. – otkriva Vuletić koji je skupa s prof. Vladimirom Skračićem funkcionalnost modela istraživanja ispitao na sveučilišnom Pomorskom odjelu u kolegiju “Tradicionalno pomorsko nazivlje na hrvatskom Jadranu”, u čemu su sudjelovali studenti nautike i brodostrojarstva. Naglašava:
-Kod mladih koji će ploviti na metalnim grdosijama željeli smo osvijestiti pomorsku baštinu putem riječi, jer ona sve više postoji samo u riječi, a sve manje u stvarnosti kao materija. Jednostavno, sve je se više sjećamo, a sve manje nam je opipljiva. Tematski zadatak im je bio u originalnom izričaju svoga kraja, u razgovoru sa žiteljima, ne nužno i kalafatima, prikupiti nazivlje drvenih plovila, leuta, gajete, guca. Rezultat je pozitivan. Eksperimentalno bi to probali provesti u djelo kod djece, učenika, najprije u Murteru i Sv. Filipu i Jakovu, otkuda smo nas dvojica. Treba vidjeti na malom uzorku hoće li stvar uistinu funkcionirati, kada nije u pitanju ocjena ili novčana satisfakcija. Osobno se nadam.
Tablica množenja
E, da, što u književnom jeziku predstavljaju riječi iz uvodnih upita teksta? Redom su to: lopata, otvor na krovu, krpena maramica, sladoled, zavežljaj, lubin, tablica množenja… Preostalih pet riječi ostavljamo na raspoznavanje i vama. Pronašli ste rješenja? Hm, a što su to afam, akuža, arđuav, bakula, bankina, cerot, capeta, obišenica, orac, prsura, rebatina? Ha…
Kalipedija…
Mi smo pojmove za tekst pronašli na Kalipediji, web stranici, internetskom rječniku kaljskog govora. Nije to i jedini takav portal. Niti su mladi autori s otoka Ugljana iznimka.
-Postoje brojni entuzijasti koji se silno trude na različite načine očuvati ugroženi leksik i lokalizam. Nije fraza kada kažem da je njihov rad plod ljubavi, samoprijegora i marljivog učenja. – tvrdi prof. Nikola Vuletić ističući kako je nakana tvoraca “Jadranske jezične ambulante” povezati se s tim ljudima. Hvale vrijedna je i neprocjenjiva njihova aktivnost u strpljivom i počesto mukotrpnom prikupljanju riječi i izraza užeg mikroprostora. Bliska i nadopunjavajuća sa sustavnim pristupom znanstvenika.
