Dok Hrvatska gubi, stranci zarađuju na Apoksiomenu

Apoksiomen je trenutačno izložen u uglednom British Museumu u Londonu

Može li Hrvatska zarađivati na svojoj kulturi, posebno na vrijednoj arheološkoj baštini, primjerice na Apoksiomenu, veličanstvenom kipu mladog antičkog atleta koji se izlaže i promovira u europskim muzejima gdje privlači enormnu pozornost stotine tisuća posjetitelja? Ako može, zašto to ne čini i koliko novca gubi na tome? A ako zasad ne može, može li se nešto promijeniti?

Gotovo dvometarski brončani kip Apoksiomena, izronjen u morskim dubinama kod Malog Lošinja, a zatim 2006. kompletno restauriran, novi je hrvatski brend. No od tog brenda, osim ugleda i priznanja u stručnim krugovima svijeta, što je, naravno, itekako važno i potrebno, Hrvatska za sada nema nikakvu financijsku korist. To nam potvrđuju i u Ministarstvu kulture pozivajući se na međunarodnu kulturnu suradnju gdje nije uobičajeno tržišno razmišljanje. Grubo rečeno, to znači da na Apoksiomenu zarađuju one države u čijim se muzejima već nekoliko godina izlaže taj senzacionalni kip dok Hrvatska za to vrijeme zbraja gubitke.

Naime zbog dugogodišnjeg petljanja s Muzejom Apoksiomena na Malom Lošinju, u koji bi konačno krajem godine trebao biti useljen veličanstveni kip, najviše je do sada izgubila lokalna zajednica, i to na području kulturnog turizma. Da je Muzej bio ranije gotov, Apoksiomen bi već godinama privlačio brojne turiste na taj jadranski otok što bi itekako pridonosilo stabilnosti njegovog gospodarstva, a s druge strane ukazivalo na sjajne mogućnosti održivog kulturnog razvoja.

No gubi i Hrvatska. Kako?

Jedno je promocija zemlje i sakupljanje bodova na svjetskoj ljestvici kulturnog ugleda i časti, što naravno nije sporno, a drugo je pitanje nadoknade odnosno obeštećenja matičnoj zemlji za posudbu i korištenje te javno prikazivanje određenog umjetničkog djela u drugoj zemlji, bez obzira na to radilo se o baštini ili prezentacije suvremene umjetnosti o čemu se u nas još ne razmišlja. Dakle, Hrvatska ne zna naplatiti vrijednost svojih kulturnih brendova.

Kako to izgleda u praksi? Na jednom od prvih inozemnih gostovanja 2007. na izložbi u palači Medicci Riccardi u Firenzi Apoksiomena je prema podacima vidjelo više od 80 tisuća posjetitelja. Iako su ulaznice stajale od četiri do sedam eura, samo u siječnju te godine posjećenost tom muzeju porasla je za 425 posto, a prihod je bio veći 545 posto u odnosu na isti mjesec godinu ranije dok je sveukupni prihod na toj izložbi iznosio 344.624 eura. Ne treba puno mašte da se otkrije da se to povećanje dogodilo zahvaljujući Apoksiomenu.

Apoksiomen je trenutačno izložen u uglednom British Museumu u Londonu na izložbi ‘Definiranje ljepote: tijelo u antičkog grčkoj umjetnosti’ koja je izazvala ogromno zanimanje ljudi. Iako je izložen zajedno sa 120 najznačajnijih antičkih skulptura svijeta, Apoksiomenu je dana velika važnost o čemu govori podatak da je posebno istaknut na samom ulazu u taj muzej koji se smatra najposjećenijim od svih 300 londonskih muzeja i galerija. Iako je ulaz inače besplatan, za posebne izložbe kao što je ova plaća se 16,5 funti po osobi što iznosi oko 170 kuna. Ako pretpostavimo da je izložbu tokom nešto više od tri mjeseca trajanja posjetilo, primjerice, dva milijuna posjetitelja, to znači da prihod od ulaznica može iznositi oko 33 milijuna funti bruto, što ostaje u Velikoj Britaniji.

Zanimalo nas je pod kojim uvjetima Apoksiomen putuje svijetom te smo zapitali odgovorne u Ministarstvu kulture dijeli li matični muzej odnosno Hrvatska prihod od ulaznica u te muzeje sa zemljama partnerima, tko snosi troškove transporta, osiguranja i boravka kustosa te zaključno ima li Hrvatska od izlaganja Apoksiomena na svjetskim muzejskim pozornicama, kao što je uobičajeno među velikim igračima, osim porasta ugleda i važnosti u stručnim krugovima, i neku konkretnu financijsku korist?

Iz Ministarstva kulture je odgovoreno da predstavljanje Apoksiomena u svjetskim muzejima i galerijama ‘ima vrijednost koja premašuje vrijednost zarade od prodaje karata’. Riječ je o poslovnoj i stručnoj suradnji sa svjetskim muzejima i galerijama iznimne vrijednosti koji snose sve troškove, od transporta i osiguranja koje se penje i do 30 tisuća eura i više pa do boravka kustosa. Posudba se temelji na međunarodnoj kulturnoj suradnji, kažu, odnosno potpisanim sporazumima vlada država u kojima nije uobičajeno da država naplaćuje naknadu ili ubire prihod od ulaznica. Ta suradnja već se konkretizirala dogovorima o ‘uzvratnim posudbama fascinantnih djela helenističkog razdoblja muzeju u Malom Lošinju’, tvrde u Ministarstvu kulture.

Kao posebnu korist ističu stipendije za dvoje hrvatskih restauratora i održavanje stručnog skupa o Apoksiomenu i aktualnim podvodnim nalazima u istočnom dijelu Jadrana u British Museumu te sudjelovanje na 19. Međunarodnom kongresu o antičkoj bronci u Los Angelesu. ‘Zahvaljujući upravo tim izložbama, s National Geographicom dogovoreno je i snimanje filma o pronalasku, izvlačenju, restauriranju i smještaju kipa Apoksiomena u Malom Lošinju’, ističu zaključujući da u slučajevima British Museuma i J. Paul Getty Museuma u Los Angelosu izlaganje Apoksiomena ‘znači i promociju Muzeja Apoksiomen u Malom Lošinju, otoka i grada Malog Lošinja’, poručuju iz Ministarstva kulture.