Nakon 63 godine na prijestolju
kraljica Elizabeta idući će tjedan postati britanska vladarica s
najdužom službom na prijestolju, ali izgledi da abdicira u korist sina
Charlesa, kao što su učinili neki drugi ostarjeli europski monarsi,
gotovo su nikakvi.
Elizabeta II. (89) će 9. rujna po duljini staža na tronu
nadmašiti svoju praprabaku Viktoriju. Izvori bliski kraljici kažu da
nema nikakvu namjeru slijediti europsku modu kraljevskih abdikacija. To
znači da će princ Charles, koji na prijestolje već čeka duže nego ijedan
prijestolonasljednik u britanskoj povijesti, pričekati još neko
vrijeme.
“Obvezujem se pred svima vama da će cijeli moj život, bio kratak
ili dug, biti posvećen služenju vama i našoj velikoj imperijalnoj
obitelji”, rekla je Elizabeta 1947. u obraćanju naciji povodom svoga 21.
rođendana, pet godina prije nego što je postala kraljica.
Obaranje Viktorijina rekorda ponovo je potaknulo spekulacije o
mogućoj abdikaciji. Na upit je li to moguće, jedan je visoki izvor iz
palače odgovorio: “Doživotno znači doživotno”.
“Kraljica neće abdicirati, kraljica ne smije abdicirati, nema
baš nikakva razloga da abdicira, ona je posvećena kraljica”, rekao je
povjesničar monarhije Hugo Vickers, naglasivši i Elizabetinu ulogu
poglavarice Anglikanske Crkve.
Abdikacija kraljičina strica Edvarda VIII., koji je to učinio
zbog ljubavi, a ne zbog starosti, pokazala se dovoljno traumatičnom. Ta
je situacija odvela monarhiju u ustavnu krizu i dovela na tron neodlučna
Elizabetina oca.
U Nizozemskoj i Španjolskoj monarsi abdicirali, u Britaniji to neće
biti slučaj
U Nizozemskoj i Španjolskoj dugovječni monarsi nedavno su odlučili odstupiti smatrajući da je sazrelo vrijeme za novi naraštaj.
Nizozemska kraljica Beatrix objavila je nedugo prije svog 75.
rođendana 2013. da će uskoro abdicirati u korist sina Vilima-Aleksandra.
“Ne povlačim se jer su mi obaveze preteške, nego iz uvjerenja da je
došlo vrijeme da se odgovornost za vođenje zemlje prenese na novi
naraštaj”, rekla je.
Prošle godine je nekoć jako popularni španjolski kralj Juan
Carlos abdicirao u korist sina nakon niza skandala koji su potresli
kraljevsku obitelj. I on je rekao da novi naraštaj ima pravo preuzeti
vodeću ulogu.
U Britaniji malo tko traži da Elizabeta abdicira, niti govori da
je vrijeme za Charlesa. Prije će biti suprotno jer po anketama
Elizabeta u popularnosti dosta nadmašuje sina.
Britanci ne žele republiku
Također, samo 19 posto Britanaca želi da im zemlja postane
republika. Čak i uvjereni republikanci poput laburističkog zastupnika
Paula Flynna govore da je monarhija sigurna dok je u Elizabetinim
rukama.
“S tim sam se pomirio”, kaže Flynn. “Ali pitanje je hoće li tako biti pod Charlesom”.
Za razliku od Elizabete koja se drži strogo politički
neutralnom, Charles se voli petljati u razne političke teme i u pismima
ministrima iznositi svoja stajališta. “To javnost vjerojatno ne bi dugo
trpjela, a političari sasvim sigurno ne bi”, kaže analitičar Philip
Murphy.
Flynn smatra da bi nakon smrti kraljice trebalo provesti
referendum o budućnosti monarhije i o preskakanju naraštaja kako bi se
Charles zaobišao i kruna došla izravno princu Williamu, u javnosti
najpopularnijem članu kraljevske obitelji.
Murphy pak smatra da Britanci imaju važnijih problema od reforme
monarhije. “Vlada osjećaj da ono što nije pokvareno ne treba
popravljati”, rekao je.
Kada su ga novinari prije tri godine pitali treba li kraljica
abdicirati i treba li kruna preskočiti naraštaj, premijer David Cameron
odgovorio je: “Ne dolazi u obzir”.
Elizabeta monarhiju učinila popularnijom
I dok su se svijet i britansko društvo dramatično
promijenili tijekom njezine vladavine, kraljica je uvijek izgledala kao
oslonac i faktor stabilnosti. Unatoč traumama iz devedestih godina
prošlog stoljeća, koji su čak zaprijetili opstanku monarhije, Elizabeta
je tisuću godina staru instituciju uspjela odvesti u novo doba
popularnosti.
Britanija je postala uravnoteženije društvo jer su stare klasne
podjele sve manje izražene i razlike temeljene na podrijetlu sve manje
vidljive, a to se odrazilo i na samu monarhiju.
“Kraljevska obitelj manje je elitistička. Monarhija se nastavlja
odmicati od društvene piramide prevođene plemstvom i pokušava se
prikazati besklasnom”, rekao je kraljevski biograf Robert Lacey.
Na početku vladavine Elizabeta je bila glamurozna figura koja je
odražavala britansko poslijeratno uskrsnuće, ali je 40 godina poslije
kraljevska obitelj izgledala je tek kao dobar materijal za članke o
slavnima u tabloidima.
Iako je njezin brak s Philipom, grčkim princom, uvijek bio
nesalomljiv, troje od četvero njezine djece uz naslađivanje tabloida
razvelo se 1992., godine koju je Elizabeta nazvala “groznom”.
Smrt princeze Diane u prometnoj nesreći u Parizu 1997. bio je
nesumnjivo najcrnji dio Elizabetine duge vladavine. U očima javnosti
koja je nesmiljeno žalovala, kraljica je izgedala bešćutno i pod
pritiskom javnoga mnijenja morala se vratiti iz Škotske u Buckingham
kako bi se obratila podanicima koji su to od nje tražili danima.
“Tih tjedan dana izgledalo je kao da je monarhija uzdrmana do temelja”, kaže Lewis.
Kraljica je, međutim, uspjela izdignuti monarhiju iz crnih dana 90-ih i povesti je u nove visine popularnosti.
Analitičari kažu i da je Elizabeta djelovala kao faktor
stabilnosti u vrijeme velikih socijalnih nemira i rasta javnog
nepovjerenja u izabrane političare, te se pretvorila u neizbježnu
sastavnicu britanskog identiteta.
“Monarhija je imala uspona i padova, ali to nije mnogo
promijenilo percepciju kraljice u javnosti. Ona je postala važan dio
načina na koji se mi vidimo kao nacija”, kaže Murphy.
Elizabeta ispratila 12 premijera i oprostila se s Britanskim Carstvom
Elizabeta je postala kraljicom povijesnom igrom sudbine.
Njezin stric Edvard VIII. abdicirao je zbog ljubavi prema američkoj
raspuštenici Wallis Simpson. Bilo joj je deset godina kad je kruna
prešla na njezina oca Georgea VI.
Imala je 25 kad joj je otac umro, 6. veljače 1952. godine.
Kraljica je postala automatski, u Keniji, gdje je sa suprugom bila na
službenom putovanju. Okrunjena je godinu poslije na ceremoniji u
Westminsterskoj opatiji koju je uživo prenosila televizija.
Postala je 40. vladarica u kraljevskoj liniji koja počinje s Vilimom Osvajačem 1066. godine.
Na tronu je ispratila 12 premijera, počevši od Winstona
Churchilla i oprostila se Britanskim Carstvom, ostavši bez kraljevskih
posjeda od Afrike do Hong Konga.
Kako je ona to prihvatila nitko ne zna jer tijekom vladavine
nije dala nijedan intervju, a uvid u njezin karakter dobiva se iz
njezinih kratkih ceremonijalnih pojavljivanja na televiziji i iz
komentara drugih članova obitelji ili ljudi iz bliskog joj kruga.
Iako je sa 63 godine dugom vladavinom britanska rekorderka,
daleko je od rekorda u globalnim okvirima. Najdulje u povijesti vladao
je svazilandski kralj Sobhuza II., gotovo 83 godine do svoje smrti 1982.
Kad su u pitanju veće europske zemlje ta titula pripada francuskom
kralju Luju XIV. koji je na tronu bio 72 godine. Doduše, oni su obojica
naslijedili prijestolje kao dječarci.
I aktualni tajlandski kralj Bhumibol Adulyadej, koji je godinu mlađi od Elizabete, šest je godina dulje na tronu od nje.
Na proslavama Elizabetina dijamantnog jubileja prije tri godine
sudjelovalo je nekoliko milijuna ljudi. Međutim, u skladu sa svojim
diskretnim stilom, njezini suradnici kažu da sada ne želi nikakvu strku
zbog toga što se upisuje u povijest kao najdulja vladarica.
Kraljica može voziti bez dozvole, slavi dva rođendana i ne može biti
uhićena
Biti Elizabeta II. donosi i neke privilegije, osim onih
evidentnih poput života u kući sa 700 soba, o kakvima ostali Britanci
mogu samo sanjati.
Ona je jedina osoba u kraljevstvu koja smije voziti bez vozačke
dozvole. One se ionako izdaju u ime Njezina Veličanstva pa je besmisleno
da kraljica da dopuštenje za vožnju samoj sebi. Isto vrijedi i za
prometnu dozvolu, putovnicu, osobnu iskaznicu i druge dokumente.
Kraljica jedina ima pravo na dva rođendana godišnje. Rođena je
21. travnja, a ‘državni’ rođendan slavi se jedne subote u lipnju.
Elizabeta ne mora izaći iz kuće kako bi došla do novca kao što
mora prosječan građanin jer ima svoj bankomat u podrumu Buckinghamske
palače.
Svi mogu biti uhićeni osim kraljice. Sudovi donose presude u ime
suverena, to jest nje, pa bi bilo apsurdno da progoni samu sebe.
Jednako, nitko je ne može prisliti da svjedoči na sudu jer i
tužiteljstvo nastupa u njezino ime.
Kraljica je izuzeta od zakona o pravu na javno informiranje. A to znači da njezine tajne nitko ne može doznati.
