Clemensa Meyera kritika naziva
predvodnikom mađe generacije suvremenih njemačkih književnika, rođenim
pripovjedačem čije priče opčinjuju impresionističkom snagom napetosti
pomiješane s dubokom emocijom, no put do slave za tog istočnonjemačkog
pisca, kako je rekao u četvrtak za Zagrebu, nije bio jednostavan.
“Književnost me oduvijek
pratila, fascinirala i zanimala. Fasciniralo me stvarati literarne
svjetove, raditi na jeziku, smišljati likove”, kazao je Meyer u
razgovoru s književnikom i urednikom Romanom Simićem Bodrožićem
gostujući u Kinu Europi na Festivalu svjetske književnosti (FSK).
“No, to nije bilo dovoljno da bih postao pisac – to je moguće tek kad čovjek ima određeno životno iskustvo”, napomenuo je.
To iskustvo ponajprije je crpio iz svojeg života: rođen 1977. u
gradu Halle an der Saale, Meyer je čitav život proveo u Leipzigu, u
Istočnoj Njemačkoj, u radničkoj četvrti. Raditi je počeo čim je završio
srednju školu 1996.: želio je “osjetiti što je pravi rad”, pa je dvije i
pol godine radio kao zaštitar, vozač viljuškara i građevinski radnik.
“Potrajalo je dok nisam primijetio da sam odrastajući u toj
sredini prikupio ogroman književni materijal. Shvatio sam da s time
nešto moram učiniti jer radilo se o materijalu koji je sam po sebi
skrivao potencijal drame ili epa”, istaknuo je.
No, sva su ta iskustva mogla biti samo temelj na kojem je tek
trebalo izgraditi roman, osmisliti dramaturgiju, jezik kojim će govoriti
likovi i naučiti kako “pustiti stvarnost da bude stvarnost”, napomenuo
je pisac.
“Nema nikakve koristi od pukog bilježenja stvarnosti – to onda
može biti samo reportaža, ali ne i književnost. Morao sam smisliti kako
sva ta iskustva pretvoriti u priču – pronaći talent u sebi, prikupiti u
sebi svu tu građu i stvoriti iz toga nešto novo”, istaknuo je.
Carver, Houellebecq i Welsh u jednome
Pozornost literarne javnosti Meyer je privukao već svojim
debitantskim romanom “Kad smo sanjali” (2006.) u kojemu opisuje avanture
grupe marginalaca nakon pada Berlinskog zida. Roman je nominiran za
nagradu Leipziškog sajma knjiga.
Nagradu nije osvojio, ali je Meyera učinio poznatim piscem, te
je čak 2015. po njemu snimljen i istoimeni film u režiji Andreasa
Dresena koji će u petak 11. rujna biti prikazan u sklopu festivalskog
Filmskog programa.
“To je bila moja prva knjiga, na njoj sam radio dugi niz godina i puno sam energije i vremena u nju uložio” kazao je pisac.
Kritika ju je jako dobro prihvatila i njegov se cijeli život u
trenu promijenio, napomenuo je. “Pet sam se godina fokusirao samo na taj
roman i usmjerio svu svoju energiju na njegov dovršetak i onda sam,
obavljivanjem te knjige, odjednom upao u neku prazninu, rupu”, pojasnio
je.
Nagradu Laipziškog sajma knjiga Meyer je ipak osvojio, 2008., za
svoju drugu knjigu, zbirku priča “Noć, svjetla”, objavljenu i u nas u
izdanju nakladnika OceanMore i u prijevodu Latice Bilopavlović Vuković.
Kritika je roman opisala kao “kombinaciju proze Raymonda
Carvera, sumorne atmosfere Michela Houellebecqa i likova iz romana
Irvina Welsha”, koja se može stilski usporediti s majstorima kratke
priče kao što su Ernest Hemingway ili F. Scott Fitzgerald.
Riječ je o zbirci 15 kratkih priča pisanih minimalističkim
stilom, u kojima se bavi sudbinama malih ljudi, prepuštenih “na milost i
nemilost životu”.
Prostitucija kao opsesija
Entuzijast tetovaže – gotovo mu je cijelo tijelo pokriveno
tetovažama – Meyer je, među ostalim, još napisao i knjigu
autobiografskih proza “Sile” (2010.), svojevrsni dnevnik 2009. godine
ispričan kroz jedanaest priča; te kontroverzan roman “U kamenu” (2013.),
o prostituciji u fiktivnom njemačkom gradu. Roman je upravo objavljen i
u nas u izdanju nakladnika OceanMore i u prijevodu Helen Sinković.
“Temom prostitucije u Njemačkoj bavio sam se dugi niz godina,
prikupio sam gomilu materijala, razgovarao s brojnim ljudima. Tom sam se
temom zaista bavio ekcesivno i opsesivno”, istaknuo je Meyer.
Nije mu bila intencija napisati roman u kojemu bi prostitutke bile prikazane isključivo kao žrtve, napomenuo je.
“Želio sam im dati odvojene glasove kojima bi progovorile o sebi
i svojim životima i u početku sam želio čitav roman iskomponirati samo
kroz glasove koji bi pripadali isključivo njima”, kazao je.
No, shvatio je da to neće biti dovoljno, pa je dodao još
nekoliko glasova a kako bi svoju priču razvio i zaokružio morao je “u
jednom trenutku napustiti realnost kako bih ponovno izumio stvarnost”.
“Htio sam kombinirati mit i kroniku pa u tome romanu postoji realistična razina kao i ona nadrealna”, kazao je Meyer.
Također, iako je to roman o prostituciji i seksualnosti, ujedno
je to i roman o smrti, “jer u romanu, kao i u životu, eros i tanatos idu
zajedno”, dodao je.
Romantični nihilist
Kako bi pisao što realističnije, svoje likove ponajprije mora
vidjeti kao ljude: “Oni moraju moraju imati svoje logične biografije,
moram ih moći razumjeti, proniknuti u njih jer sa svojim se likom morate
saživjeti, morate postati lik kako biste ga mogli opisati na adekvatan
način”, pojasnio je.
Kao pisac Meyer je, kako je kazao, “pesimist i nihilist ali
istodobno i nepopravljivi romantičar”. “Romantičar sam u smislu da ipak
vjerujem da je moguće doći do srži stvari i shvatiti zašto je nešto
takvo kakvo jest”, kazao je.
U sklopu festivalskih programa, Meyer je u srijedu 9. rujna
sudjelovao u okruglom stolu “Potonuli gradovi”, o kojima je razgovarao s
hrvatskim književnicima Edom Popovićem i Damirom Karakašom.
Tribini s Meyerom prethodio je razgovor s hrvatskom
spisateljicom i pjesnikinjom Ivančicom Đerić, koja je u četvrtak u
Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića predstavila svoj novi roman
“Sva je priroda divlja i surova”, objavljen u izdanju Frakture.
Riječ je o nostalgičnom trileru o kraju osamdesetih godina
prošloga stoljeća u Zagrebu opisanom kao intrigantan i uzbudljiv roman
sumračne atmosfere i duhovitih detalja.
Đerić živi u Kanadi i autorica je pet romana i dviju zbirki pjesama.
Meyer i Đerić dvoje su od gotovo osamdeset gostiju ovogodišnjeg
Festivala svjetske književnosti (FSK), koji u svojem trećem izdanju
donosi pedesetak festivalskih programa podijeljenih na nekoliko
tematskih cjelina, od ove godine proširenih i na filmske projekcije i
razgovore o stripu.
