Zagrebačko Gradsko dramsko kazalište Gavella
ugostilo je u utorak navečer u programu festivala 30. Gavellinih večeri
dramu “Divlje meso” u režiji Dine Mustafića i produkciji Narodnog
pozorišta Sarajevo, koja kroz priču o propasti jedne obitelji tematizira
potragu za smislom u suvremenom dobu neoliberalnog kapitalizma.
Predstavu je prema tekstu
makedonskog dramskog pisca i scenarista Gorana Stefanovskog, napisanu i
praizvedenu 1979., dramaturški obradila Željka Udovičić, a njenu je
radnju, izvorno smještenu u predvečerje Drugog svjetskog rata, Mustafić
postavio kao metaforu suvremenog doba.
Njegov je mali čovjek
rastrgan između duboko usađenog imperativa tradicionalnih vrijednosti i
nadolazeće plime europske neoliberalne ideologije; njegova je kuća
metafora Balkana koji početak 21. stoljeća dočekuje izgubljeno i
dezorijentirano prema Europi koja ga porobljuje novcem i materijalnom
moći.
Tu kuću u predstavi simbolizira scenska kuća Dimitrija
Andrejevića (Josip Pejaković), bivšeg zidara a sada invalida, cinika
koji od života očekuje još samo smrt. Njegovo kućanstvo čine psihički
rastrojena supruga Marija (Vesna Mašić), te trojica sinova: mladi
revolucionarni Andrej (Aldin Omerović), koji se štrajkovima i
demonstracijama bori za ravnopravnost i pravdu; razočarani i teretom
života pritisnuti Simon (Ermin Sijamija), te Stefan (Adi Hrustemović),
nadobudni mladić kojemu je početni uspjeh u privatnoj tvrtki dao krila
pogrešnog vjerovanja u pravičnost i pravdu kapitalizma.
Tu je i
Simonova supruga Vera (Ejla Bavčić-Tarakčija), čija neplodnost sugerira
neplodnost i staroga i novoga poretka i ljudi izgubljenih u
međuprostoru.
Izraz “divlje meso”, motiv koji se i verbalno i
koreografski kontinuirano pronosi kroz predstavu, odnosi se na kožno
tkivo koje se gomila oko urasle dlake, a ovdje je on metafora stranog
tkiva koje raste u grlu i u konačnici guši, istodobno simbolizirajući s
jedne strane naslijeđe predrasuda koje onemogućuju napredak i, s druge,
opterećujući pritisak imperativa novog doba.
Živeći u stanju
propadanja koje se perpetuira, likovi u predstavi iščekuju rat – ovdje
shvaćen kao rat u pojedincu koji se prenosi u prostor između grčevitog
držanja za identitetske odrednice Balkana i prihvaćanja europskih
tendencija globalizacije i internacionalizacije.
Europu
simbolizira zapadni poslovni čovjek Klaus, kojeg je utjelovio Zijah
Sokolović, a u predstavi još glume Branko Ličen, Džana Pinjo, Slaven
Vidak, Vedran Đekić, Merima Lepić, Sanela Pepeljak i Riad Ljutović, te
Raisa Bužimkić kao glazbenica.
Sve se odvija na posve mračnoj
sceni na kojoj premetanje oskudne scenografije simbolizira izmjene
prizora i mjesta događaja, ali istodobno i različita emotivna stanja
likova. Ozračje rasapa i izgubljenosti, nastalih sukoba i postavljenih
pitanja koja ne nalaze odgovora dodatno naglašavaju igra svjetla i
sjene, te koreografija scenskog kretanja.
Scenografiju potpisuje
Mirna Ler, kostimografkinja je Lejla Hodžić, glazbu je oblikovao Damir
Imamović a koreografkinja je Irma Omerzo.
Predstavu koja snagom
svojih replika povremeno pleše na rubu satire zagrebačka je publika
ispratila velikim aplauzom i ovacijama, a nakon predstave u atriju
kazališta upriličen je razgovor s umjetnicima koji su moderirali
teatrologinja Mira Muhoberac i glumac Gavelle Sven Šestak.
Kao
sljedeća predstava u nastavku programa 30. Gavellinih večeri, u srijedu
7. listopada u Hrvatskom narodnom kazalištu Zagreb igrat će “Daleka
zemlja” Arthura Schnitzlera, produkcija zagrebačkog nacionalnog teatra u
režiji Anice Tomić.
