Kultno newyorško eksperimentalno kazalište La MaMa, na čijoj su
pozornici karijeru započela takva glumačka imena kao što su Robert De
Niro, Dustin Hoffman i Harvey Keitel, godinama njeguje dobre veze s
hrvatskim umjetnicima a najnovija suradnja bit će premijera u prosincu
predstave “Pilad” Piera Paola Pasolinija u režiji Ivice Buljana.
“Kroz
ovaj je teatar tijekom njegove više od pedesetogodišnje povijesti
prošlo 150 tisuća umjetnika, a ono što smo dosad vidjeli od hrvatskih
umjetnika s kojima smo surađivali otkrilo je neustrašivost, jedinstveno
bogatstvo sirovog talenta i energije koje je naišlo na odlične reakcije
newyorške publike”, kazala je u razgovoru za Hinu umjetnička direktorica
La MaMe Mia Yoo.
Već više od pet desetljeća središnje
mjesto susreta alternativnih kazališnih ideja, umjetnika i inicijativa
kojima usmjerava svjetske teatarske trendove, kazalište La MaMa
utemeljiteljice Ellen Stewart u Hrvatskoj je prvi put gostovalo 1996. na
Dubrovačkim ljetnim igrama te dvije godine poslije na dubrovačkoj
Karanteni. Zagrebačka se publika s poetikom toga kultnog teatra imala
prilike susresti i prije tri godine na Festivalu svjetskog kazališta u
Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM), gdje je gostovao s glazbenom
predstavom “La mama cantata”.
“Ellen je oduvijek osjećala čvrstu
povezanost s istočnom Europom i zemljama bivše Jugoslavije. Vrlo je
strastveno doživljavala svoju misiju tamo; željela je pridonijeti
umjetničkom prevladavanju različitosti”, istaknula je Yoo, koja se
umjetničkom kolektivu La MaMe priključila 1993.
Od 2009. do Ellenine smrti 2011. dijelila je s njom položaj umjetničke direktorice, da bi potom potpuno preuzela taj posao.
La
MaMa je oduvijek u Elleninu poimanju bila ne samo mjesto za
prikazivanje kazališnih produkcija već sinonim za misiju, svjetonazor da
umjetnost može biti posrednik u zbližavanju, nadilaženju razlika, što
je i danas naša misija, pojasnila je Yoo.
Dosad je teatar u East
4th Streetu newyorškog East Villagea ugostio nekoliko hrvatskih
produkcija – ZKM je 2010. u La MaMi praizveo svoju predstavu “Garaža” u
režiji Ivice Buljana, a nekoliko godina nakon toga tamo je gostovala i
predstava “Pismo H. Mulleru” Gorana Ferčeca.
Buljan je u La MaMi
gostovao s još dvije predstave, kazalište redovito ugošćuje i festival
Perforacije, odnosno, Queer New York Festival u organizaciji hrvatske
udruge Domino i umjetničkog ravnatelja Zvonimira Dobrovića, a Yoo
posebno ističe suradnju sa sadašnjom intendanticom Hrvatskog narodnog
kazališta (HNK) u Zagrebu Dubravkom Vrgoč, koja je i zaslužna za
organizaciju gostovanja La MaMe u Hrvatskoj.
“Sada kada je Vrgoč
postala intendantica nacionalnog teatra, nadam se da će se naša suradnja
ne samo nastaviti, već i podići na jednu novu razinu”, istaknula je
Yoo.
Vrgoč je u La MaMu prvi puta kročila 1995. kad je kao Fulbrightova stipendistica proučavala američko kazalište.
“Vrata mi je tada otvorila Ellen Stewart i time je započelo jedno dugo i meni iznimno bitno prijateljstvo”, kazala je Vrgoč.
“Veliki
je dio mog ‘kazališnog života’ vezan uz kazalište La MaMa: s Ellen sam
produbila veze između La MaMe i hrvatskog kazališta, organizirala sam
gostovanja njezinih predstava u Hrvatskoj, a ZKM je tamo gostovao sa
svojim dvjema predstavama. I nakon smrti Ellen Stewart vezana sam uz to
kazalište i nadam se da ću ponovno surađivati s teatrom koji je znao
kako promijeniti izglede i pomicati granice svjetskog kazališta”,
istaknula je.
Ivica
Buljan u La MaMu ponovno dolazi kako bi s glumačkom trupom Ellen
Stewart, Great Jones Repertory Company, sastavljenoj od izvođača
porijeklom iz Koreje, Japana, Kine, afričkih zemalja, Europe, SAD-a i
drugdje, postavio Pasolinijevu tragediju “Pilad”.
Trupi osnovanoj početkom 60-tih godina prošloga stoljeća suradnja s Buljanom bit će prvo okupljanje od smrti Ellen Stewart.
“Stewart
me još za života pozvala da radim s njezinom trupom, jednom od
najdugovječnijih kompanija ne samo u Americi nego i u svijetu”, kazao je
Buljan.
Pasolinijev je tekst odabrao naslanjajući se na dvije
tradicije: “Jedna je to što je Ellen za vrijeme svog umjetničkog rada u
La MaMi intenzivno radila na adaptacijama grčkih tragedija. Druga je
internacionalna komponenta koja povezuje Pasolinija i La MaMu”, rekao
je.
“Pier Paolo Pasolini polemičar je, esejist, snažan
dramatičar, pjesnik, filmski redatelj, idealan autor za takav teatar, a
ono što je zanimljivo je da će to biti prva praizvedba nekog njegovog
kazališnog djela na engleskom jeziku”, istaknuo je Buljan.
Predstava
će biti na repertoaru tri tjedna nakon premijere 3. prosinca, što je
uobičajeno na Off Broadwayu, glumi dvanaest članova Great Jones
Repertory Companyja i dvoje glazbenika, a u vikendu premijere bit će
održana i konferencija o Pasolinijevu djelu.
Kao redatelj i
umjetnik međunarodne karijere, Buljan, koji je aktualni ravnatelj Drame
HNK-a Zagreb, veliki naglasak stavlja na širenje granica umjetnosti kroz
koprodukcije, što je njegova misija i u usmjeravanju dramskog programa
središnje hrvatske nacionalne kazališne kuće.
“U samom je duhu
umjetnosti nepoznavanje nacionalnih granica, pogotovo političkih, a
internacionalna suradnja jedan je od prioriteta i HNK-a Zagreb. To
kazalište, baš zato što je hrvatsko i narodno, u današnjem kontekstu
Europe mora biti vidljivo prije svega na europskom kontinentu, ali i
šire”, kazao je.
Idealnu priliku za to pruža upravo teatar La
MaMa, jer “ako postoji u svjetskim razmjerima teatar koji je doista
amblematski, jedinstven u tome što ga je osnovala prva obojena žena i to
na Manhattanu 60-tih godina prošloga stoljeća, to je onda La MaMa”.
“Rušenje barijera ono je što je Ellen Stewart radila cijeloga života i
utoliko je ona veliki uzor i meni i intendantici Vrgoč”, napomenuo je.
Teatar
iznikao 1961. iz podrumskog modnog salona dizajnerice Ellen Stewart,
koja tada nije imala nikakvoga teatarskog iskustva, La MaMa je ubrzo
postala odskočna daska za impresivan niz obećavajućih dramskih pisaca,
redatelja i glumaca, koji su kasnije ostvarili karijere i u mainstream i
u niskobudžetnom teatru i filmu.
“Ellen nije bila osoba iz
teatra, u New York je došla u 1950-ima, siromašna i bez ikoga svoga,
žena, i to sama, i još Afroamerikanka. Počela je raditi u jednoj od
najekskluzivnijih newyorških robnih kuća, Saks Fifth Avenue, kao pomoćna
krojačica. Moda je bila njezina ljubav – vikendom je obilazila sajmove i
kupovala jeftine tkanine od kojih je potom sebi šivala razne kreacije”,
kazala je Yoo.
Jednom ju je prilikom u robnoj kući opazila
imućna mušterija koja je poželjela imati istu kreaciju. “To ju je
lansiralo na hijerarhijskoj ljestvici i Stewart je postala prva
afroamerička izvršna modna dizajnerica u Saksu”, napomenula je Yoo.
Na
tome je poslu upoznala brojne umjetnike, dizajnere, glumce koji su
živjeli u East Villageu, što joj je dalo ideju da otvori vlastiti modni
salon u tome dijelu Donjeg Manhattana i potpuno se posveti vlastitom
biznisu, ali i da istodobno ponudi mladim umjetnicima prostor u kojemu
bi stvarali i nastupali.
“Sve je krenulo iz majušnog podrumskog
prostora na adresi 321 East 9th Street koji je po danu služio kao modni
salon a noću se pretvarao u mjesto okupljanja umjetnika. Ellen je svoja
vrata otvorila umjetnicima koji su bili marginalizirani, potplaćeni i
često neshvaćeni i to u vrijeme kada se percepcija onoga što kazalište
može biti rapidno mijenjala”, istaknula je Yoo.
Kazalište se
često selilo – u ono doba nezavisni teatar nije postojao i često su
imali problema s policijom. No, upornost Ellen Stewart se isplatila i
1974. kazalište je uselilo u svoju današnju središnju zgradu na broju 74
ulice East 4th Street, koja je nakon njezine smrti imenovana ulicom
Ellen Stewart.
Al
Pacino, Robert De Niro, Harvey Keitel, F. Murray Abraham, Olympia
Dukakis, Richard Dreyfuss, Bette Midler, Diane Lane i Nick Nolte neki su
od glumaca koji su karijeru započeli upravo u La MaMi.
Dramski
pisci poput Sama Sheparda, Lanforda Wilsona, Harveya Fiersteina, Marie
Irene Fornes i Adrienne Kennedy tu su dobili prvu priliku za
postavljanje svojih drama, kao i brojni danas istaknuti američki
skladatelji, kao što su Elizabeth Swados, Philip Glass i Stephen
Schwartz.
“La MaMa je svima njima bila prvi umjetnički dom i svi
su oni važan dio našeg nasljeđa. To što se tamo događalo zauvijek je
izmijenilo američki teatarski krajolik i 80 posto onoga što se danas
smatra američkim kazalištem svoje korijene vuče upravo iz La MaMe”,
istaknula je Yoo.
Svojom upornošću i hrabrošću u jednom
revolucionarnom vremenu, Ellen je pronašla novu teatarsku nišu,
otvorivši prostor za niskobudžetne eksperimentalne produkcije, a njezina
je La MaMa postala središnje mjesto newyorškog Off-Off Broadway teatra.
“Pokazalo
se da doista stvaraju nešto posebno, što je koincidiralo i s američkim
Off-Off Broadway pokretom. Sve to stvorilo je prostor za razvoj novih
tendencija u teatru, na što su se nadovezali i pokreti za rasnu
jednakost, prava žena itd. Bilo je to jedno revolucionarno vrijeme u
Americi i New Yorku”, kazala je Yoo.
Danas je La MaMa vjerojatno
jedno od najznačajnijih eksperimentalnih kazališta u SAD-u, čija je
posebnost posvećenost povezivanju etabliranih i mladih umjetnika, s
naglaskom na međunarodnu i izrazito nekomercijalnu komponentu.
U
La MaMi su režirali redatelji poput legendarnog Robeta Wilsona, a do
danas su se tu predstavili umjetnici iz više od 70 zemalja svijeta.
Kazalište je nagrađeno s više od trideset nagrada Obie koje dodjeljuje
Village Voice, a osvojilo je i na desetke godišnjih kazališnih nagrada
Drama Desk Awards za kazališnu izvrsnost na Broadwayu, te niz nagrada
Bessie.
La
MaMa danas raspolaže s tri zgrade – još jednom u ulici East 4th Street
na broju 66, gdje je na zadnjem katu Stewart živjela sve do smrti, te
jednom u obližnjoj Great Jones Street, na broju 47, šesterokatnicom s
dvoranama za probe i umjetničkom galerijom. Kazalište ima 17 stalnih
zaposlenika, što se, kad se ubroje vanjski suradnici, honorarni
djelatnici i tehničko osoblje, penje na gotovo 40 zaposlenih.
U
sklopu La MaMina campusa danas je i dormitorij za gostujuće umjetnike i
bogat arhiv koji okuplja povijesnu građu razvoja Off-Off Broadway scene a
dio arhiva je i kompletan namještaj iz Ellenina stana. U talijanskom
gradu Spoletu od početka 90-tih godina prošloga stoljeća u starom
obnovljenom samostanu djeluje i međunarodni neprofitni centar La MaMa
Umbria International posvećen umjetničkom eksperimentiranju,
istraživanju i učenju.
Unutar kompleksa La MaMe ukupno su četiri
pozornice, od kojih je posljednja, nazvana “The Downstairs”, upravo
inaugurirana. Do danas je u La MaMi postavljeno više od 3500 produkcija –
svake sezone postavi se više od 70 produkcija s preko 400 izvedbi.
Dio
programa je i bienalni festival La MaMa Puppet Series koji predstavlja
suvremenu američku i međunarodnu lutkarsku scenu, a redovito se
održavaju i Coffehouse Chronicles, besplatni obrazovni program o
povijesti Off-Off Broadwaya, čitalački program Experiments, program
dječjih radionica La MaMa Kids, program spajanja poezije i glazbe Poetry
Electric itd.
“Nerado kategoriziram jer ono što mi tu radimo
vrlo je interdisciplinarno, sve se umjetničke forme spajaju i pretapaju:
ples, vizualne, izvedbene i multimedijalne umjetnosti. Većina toga što
mi ovdje predstavljamo zamagljuje mnoge granice”, kazala je Yoo.
La
MaMA se većim dijelom financira iz privatnih fondova, ali dobiva i
sredstva od države i grada New Yorka, te brojnih pojedinačnih donatora, a
dio dolazi i od prodaje karata i iznajmljivanja prostora.
Stewart
je bila umjetnička sila koja je stvorila La MaMu, vizionarka koja je
rušila barijere i pokrenula revoluciju u dotadašnjem poimanju kazališta,
a La MaMa je bila njezino dijete više nego njezina vlastita djeca –
jedan rođeni i jedan posvojeni sin, koji danas nisu ni na koji način
povezani s tim kazalištem, niti žive u New Yorku. Ono što je ona snivala
i s tolikim žarom razvijala pretvorilo se u međuvremenu u kulturnu
instituciju čija važnost nadilazi bilo koju pojedinačnu osobu.
“Ellen
je bila La MaMa i La MaMa je bila Ellen. No, danas je kazalište
preraslo čak i nju samu. Kada je umrla, njezina je smrt na emocionalnoj
razini pogodila mnoge, no na institucionalnoj se razini nije niti
osjetila. Do tada smo postali tako čvrst i uigran kolektiv da je sve
nastavilo funkcionirati kao da je ona i dalje tu”, kazala je Yoo.
“Danas
je La MaMA model drugima utoliko što je poruka naše misije – da mladim
umjetnicima treba pružiti priliku – postala dio kolektivne svijesti,
svijesti da je moguće, ako se ima otvoreno srce, stvoriti nešto
revolucionarno, posebno. La MaMa je misija koje se mora nastaviti”,
poručila je na kraju.
