Monografija “Glasovi, sjećanja, život – prilog
istraživanju povijesti židovskih obitelji” koju je priredila Jasminka
Domaš, predstavljena je u ponedjeljak navečer u Muzeju Mimara i tom je
prigodom istaknuta njezina vrijednost posebice za mlade, jer se bavi
sjećanjem na holokaust, najveću ljudsku tragediju svih vremena,
koju čovječanstvo mora zapamtiti kako se nešto takvo ili tomu slično
više nikada ne bi ponovilo.
Monografiju, u izdanju naklade Biakova i Židovske vjerske zajednice Bet Israel, uz Jasminku Domaš predstavili su i predsjednik Hrvatsko-izraelskog društva Milan Bešlić, urednica knjige Zorka Jekić, rabin Kotel Da-Don, predsjednik Bet Israela Aleksandar Srećković i povjesničar Boris Havel.
Istaknuto
je da je ta knjiga dirljiv dokument sjećanja na život židovskih
obitelji prije Drugog svjetskog rata, ali i potresno svjedočenje o
pokušaju zatiranja židovskih obitelji, pojedinca, i židovske zajednice u
holokaustu.
U
monografiji je sakupljeno i zabilježeno tridesetak istraživanja o
povijesti židovskih obitelji u Hrvatskoj, uz 150 autentičnih
fotografija.
Rabin Kotel Da-Don istaknuo je važnost
sjećanja. Poručio je da holokaust čovječanstvo mora zapamtiti kako se
nešto takvo ili tomu slično više nikada ne bi ponovilo, a ova je knjiga
posebna zato što je dokument koji će ostati za nove generacije.
Danas
još ima ljudi koji negiraju Holokaust, rekao je i poručio “Bez obzira na
to mi ne smijemo odustati od pisanja, od dokumentiranja svega što se
desilo, sve što znamo, jer moramo brinuti za sljedeći naraštaj”.
“U
ovoj su knjizi skupljene uspomene, svjedočenja mnogih članova židovskih
zajednica s ovih prostora, o njihovim obiteljima, precima, holokaustu,
današnjici. Svjedoci, koji još uvijek tiho žive među nama, odlučili su
se sjećati, ali i nastaviti živjeti. Osnovali su obitelj i nastavili
živjeti, nastojeći ponovno izgraditi ono što je zlo pokušalo uništiti –
židovsku obitelj, židovski način života. Dodavali su dobrotu i
ljubaznost tamo gdje ih nije bilo…”, istaknuo je Kotel Da-Don.
Jasminka
Domaš naglasila je kako je knjiga nastajala u razdoblju od desetak
godina i taj trud ne treba žaliti jer ostaje kao prilog svjedočenju o
dijelu ljudske povijesti, ali i kao poziv da budemo humani, da ne gubimo
nadu i aktivno doprinosimo jednom novom vremenu koje zacijelo može biti
bolje nego što trenutno jest.
“Možda
će se taj zaključak komu učiniti previše optimističnim, ali sve ono što
je iza nas pokazuje da je silno važan dio židovskog identiteta ne
izgubiti nadu, pa čak i onda kada nade nema. Novim generacijama ovim
djelom neka bude otvoren Put života, a njegovi temelji su u poznavanju
prošlosti kako bi znali graditi budućnost”, poručila je Domaš.
Prema njeziim riječima židovska povijest je teška, ali odupiranje sudbini je moguće i iznimno važno.
“Svjedoci
smo također da se duh, intelekt ne mogu getoizirati. Predivna glazba
nastajala je u getu kao i mnogi izumi važni za povijest civilizacije
svijeta. U logoru Teresienstadt nađeni su skriveni, veoma vrijedni
crteži. Od jednog bivšeg zatočenika logora Jasenovac, Hrvata, dobila sam
malu skulpturu koju je uradio židovski umjetnik, a napravio ju je u
ciglani i potom bio ubijen. Simbol tog neuništivog židovskog duha je
hebrejska riječ – haj koju je jedna žena u Auschwitzu izvezla na zakrpi
na svojoj odjeći…”, istaknula je Domaš.
Milan
Bešlić poručio je da holokaust mora biti osvijetljen istinom, kako se
više nikada ne bi dogodio, a ova knjiga svijetli činjenicama, svjedoči
sudbine i ohrabruje nas da ustrajemo.
Zorka Jekić poručila je kako
se u ovoj knjizi težište stavlja na život. Istaknula je njezinu
vrijednost osobito za mlade generacije. “Ja radim u školi i znam da kad
mi pričamo o holokaustu to je nešto sasvim drugo, a drugo je kada se
vide fotografije, kada se vide priče, na neki način vide sudbine
pojedinih obitelji”, istaknula je.
Aleksandar Srećković rekao
je kako je važno da su svi ti ljudi nastavili svoje živote i izgradili
nove živote, što je velika poruka svima nama.
“Oni se većinom nisu
pomirili da nastave s nekakvom imitacijom života koja se veže za nekakva
sjećanja nego kao da su ponovno rasporedili sve svoje vrijednosti u
životu i stvorili neke nove, jače živote”, istaknuo je. Boris
Havel istaknuo je da njemu ova knjiga kao Hrvatu daje nadu da će netko
od Hrvata, netko tko dosad nije bio zainteresiran ili možda tko namjerno
nije htio ništa znati o toj temi, pružiti ruku, početi je čitati knjigu
i razmišljati o tome što se
dogodilo.
“Volio bih vidjeti više knjiga o ovoj temi na hrvatskom
jeziku, ali isto tako bih volio vidjeti da ovaj narod jasnije zauzme
stav o onima koji židovskom narodu prijete novim holokaustom”, poručio
je Havel.
