Jedna dominantna majka, jedna luda baka i pet seksualno frustriranih kćerki – u “Domu Bernarde Albe” malo je smijeha, a ponajviše suza, patnje, boli.
Predstava je pretpremijerno igrana sinoć u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar, u režiji našeg sjajnog redatelja, Dražena Ferenčine, a ta je ista predstava bila na repertoaru zadarskog teatra prije 4 deseljeća.
Tada je Jasna Ančić imala ulogu jedne od kćeri, a sinoć je briljirala kao nepopustljiva Bernarda Alba, u čijem domu više nema muškarca, ali zato sve pršti od estrogena i slutnje nadolazeće oluje i obiteljske tragedije.
U predstavi uz Ančić igraju Tihana Lazović, Žana Bumber, Anđela Ćurković – Petković, Helena Kalinić, Mia Zara Burčul, Lucija Matković i Sanja Petrovski.
Lorcina drama u viziji Dražena Ferenčine crno bijela je paleta s tek nekoliko suptilnih pukotina kroz koje neprestano izbija dim erupcije probuđene među sestrama koje se i vole i mrze, pritisnute zlatnim kavezom i okovima koje im je nametnula Kraljica Majka. Neke od njih prihvaćaju situaciju, ali neke su spremne na pobunu. Pogubnu pobunu…
Potpuni kaos nastaje nakon smrti Bernardinog drugog supruga i pojavom markantnog Pepe Romana, koji se želi bogato oženiti najstarijom sestrom, ali i zabaviti s mlađahnijom.
Uz odličnu glazbu i vrlo dobra rješeja scenografije, svjetla, kostima, Dom Bernarde Albe jedna je od predstava nakon koje posebno ženski dio publike odlazi s osjećajem da je sve to već nekako vidio i čuo.
Što je nama naša emacipacija dala, ostaje dobro pitanje, kada Lorcina skica društva opterećenog okovima tradicije i filozofije što-će-ljudi-reći danas funkcionira kao aktualna i provokativna.
