I dok svi samo galame o
novim “Star Warsima”, u naše kino je na ‘mala’ vrata stigla
hrvatska hit komedija koja nakon par sušnih godina obilježenih uglavnom
komornim al’ izuzetno uspješnim dramama ponovno vraća osmijeh na lica domaće
publike. U strci oko promocije filma, uspjeli smo uhvatiti glavnu zvijezdu
filma, sve popularnijeg Bojana Navojeca da nam odgovori na par blic pitanja.
Mnogi kritičari ovaj film
atmosferom, likovima i pričom uspoređuju s klasičnim naslovima velikog Kreše
Golika. Premda sam siguran kako takve usporedbe imponiraju, smatrate li da će
epitet te tzv. zagrebačke komedije odvratiti publiku iz drugih krajeva države
(primjerice Dalmacije ili Istre) koji bi mogli imati problema poistovjećivanja
s likovima?
Svi
komplimenti, osim što nam laskaju, sa sobom donose i odgovornosti.
Jako sam sretan
da publika, kritika, a i kolege hvale film i jedva čekam da ga pogleda i
zadarska publika. Nemam ni malo straha da se netko udaljen dvjestotinjak
kilometara od mjesta radnje filma neće moći poistovjetiti s pričom i likovima
jer sam se i sam kao gledatelj od djetinjstva poistovjećivao sa pričama koje se
događaju na puno udaljenijim mjestima i planetama. “Život je truba”
smatram prije svega ovozemaljskim filmom koji se tiče svih nas.
Recite nam nešto više o
samoj radnji i svojem liku Buri. Umjesto nastavljanja uspješnog obiteljskog
biznisa, on radije svira trubu u jazz-rock bandu. Jel’ on svojevrstan arhetip
boema ili (malo)građanski rečeno, klasični ‘j***vjetar’ koji ne voli raditi
?
Kao što mu
samo ime govori, Bura baš i nije povjetarac, a kamoli j***vjetar. Dapače, Bura
je čovjek koji ima snage biti svoj, što u današnja pokondirena vremena nije
lako. Brižan je prema ljudima, životinjama i ostalim pojavnostima u našim
životima.
Veći dio radnje filma odvija se tokom proslave vjenčanja, odnosno Badnjaka
uz stolove prepune ića i pića, a ako me oči ne varaju, puši se i ‘trava’.
Nekako mi se čini kako vam (a bogme i ostatku glumačke ekipe) nije teško pala
ova ‘gaža’? (smijeh)
Čini vam
se. Nekako!
Na žanrovskom polju drame, bilježimo brilijantnu godinu za hrvatski film.
Mislite li da je konačno stiglo vrijeme i za kreativni boom hrvatske komedije i
ovakove ‘feelgood’ filmove?
U
posljednjih desetak godina hrvatski film bilježi pozitivne pomake. To je
naravno, proces. Zahvajujući svim ljudima koji rade direktno na filmu ili oko
njega a ponajviše organiziranom sustavu (HAVC-u) događaju se ovako pozitivni
rezultati. Vjerujem kako će današnji uspjeh našeg filma pozitivno utjecati na
kompletnu filmsku scenu i produkciju nadolazećih filmskih generacija. Čini mi
se, međutim, da smo već svjedočili hrvatskim komedijama i feelgood filmovima
poput “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Što je muškarac bez
brkova”, “Blagajnica hoće ići na more”, “Maršal”,
“Sonja i bik”, “Svećenikova djeca”…..
Imate li za kraj što
poručiti zadarskoj publici?
Osobno mi
ovaj film puno znači, i sretan sam što ćemo ga moći podijeliti i sa zadarskom
publikom. Ovaj film osim što ima pozitivan učinak na raspoloženje gledatelja,
podsjeća nas na prave vrijednosti u životu, koje svi znamo ali ih na žalost
često zaboravimo.
